Proteklih su dana društvene mreže „brujale“ vijestima o nezamislivom činu sječe visokih kestena u prostranom atriju Preparandije na Pilama, kako još uvijek nazivamo tu monumentalnu, negda učiteljsku školu, austrougarsku gradnju iz 1901. godine, danas visokoškolsko središte.
Napisala: Maja Nodari
U nevjerici sam se zaputila do mjesta zločina, želeći vlastitim očima vidjeti posljedice toga čina. Misli su odlutale u djetinjstvo, Preparandiju, moju osnovnu školu, moju dobru učiteljicu gospođu Jozicu Režić, do sjenovitog atrija s „kostanjima“ i smeđim plodovima što bi po nama djeci padali s visine zelenkastih krošnji za vrijeme školskih odmora….. ali su sjećanja tekla vremenom – do kasnijeg obrazovanja i vlastite konzervatorske prakse, kada se pomnim znanjima činilo sve da se zgrada Preparandije, zdanje s početka 20. stoljeća obnovi nakon rušilačkog bombardiranja i požara 6. prosinca 1991., a od nje su bili ostali samo zidovi. Ali i drveće kestenja u atriju. S požarom su u ognju bile potpuno uništene ustanove: međunarodni, Interuniverzitetski centar (IUC) i Centar za povijesne vrtove i razvoj krajobraza, da bi Preparandija bila među prvim obnovljenim zdanjima još u vrijeme rata 1992./93. godine. Izgorjela je sva dokumentacija potonjeg Centra u kojem je radio i stvarao zaslužni krajobrazni arhitekt dr. Bruno Šišić, čuvar naših povijesnih vrtova – pa je u svojoj knjizi „Vrtni prostori povijesnog predgrađa Dubrovnika – Od Pila i Boninova“, ostavio svjedočanstvo i o vrtovima Preparandije, svrstavši ga u prostor povijesne vrtne zone u sklopu UNESCO-ve zaštite Dubrovnika.Tu je ostalo zapisano: U središtu četverokrilne zgrade prostrani je atrij s ošljunčenom površinom, u čijim kutovima rastu četiri starija stabla divljeg kestena (Aesculus hippocastanum).
Stigla sam do Preparandije, ugledala novotarije u atriju, iščezle, posječene kestene, nestručno opločenu podnu površinu banalne geometrije, te dva tanašna stabalca, glumeću „vegetaciju“, koja asociraju na „Lapad beach“ (kad smo već kod sječe drveća). Na ovakav se prizor duša stisne i nužno se postavi pitanje: Zašto?
Svaki poduhvat motiviran je nekim interesom. U ovom slučaju čišćenje od stabala ovoga atrija potpuno je nepromišljeni i neprihvatljivi čin. Visoko je drveće divljeg kestena uz svoju estetsku i ugođajnu funkciju pružalo čovjeku toliko potrebni hlad, šljunčana površina sredine atrija, odnosno sipina – logično je okružje drveću i naprimjereniji način otjecanja kišnice, dok postavljene ploče to spriječavaju, a ljeti su pogodne reflektirati sunčevu energiju i prostor činiti neugodnim. Napokon, s čijom se dozvolom ovo učinilo? Bojim se ničijom, jer se konzervatorske upute nije ni tražilo, a navikli smo već i na teško provjerljive dozvole temeljene na bolesti drveća i ekspresnom tamanjenju istoga.
Učiteljska škola, Preparandija u ulici don Frane Bulića evidentirano je kulturno dobro ( bez pojedinačne zaštite) unutar Rješenja o registraciji kulturno povijesne, urbanističke cjeline Dubrovnika iz 2008. godine, ali je i u zoni UNESCO-ve zaštite. Imajući na umu integralnu zaštitu prirodne i kulturne baštine u Dubrovniku znane kao „kulturni krajolik“, a povijesni prostori vrtnih zona Pila to uistinu jesu- tada je ovaj čin svetogrđe, k tome je i neoprostivo, jer je nepopravljivo! Kestena više nema, ni lišća na granama, ni sjena pod krošnjama.
Uništeno je još jedno „opće i domaće mjesto“ Grada, uspomene na ugodne večeri pod krošnjama drveća s „kulturom pod ruku“, na promocijama, predstavama, koncertima. Pometena su sjećanja.
Tko je odgovoran i hoće li snositi posljedice?
Zgradom Preparandije, njenim vrtovima i pripadajućim atrijem upravlja akademska zajednica, Zagrebačko sveučilište. Zvuči gordo i nevoljno! Takav investitor trebao bi imati i edukativnu funkciju u razvoju svijesti, ne mogu a da se ne sjetim akademskog stupnja glavnog junaka ove tužne priče! Odatle slijedi pitanje: što je to intelektualac? Jer, od same znanstvene titule i položaja još je daleko do kulture. Kad govorimo o naobrazbi koja razvija svijest, mislim na onu koja stimulira usporedna znanja i integralne spoznaje – od prvog školskog dana do posljednjeg u kojem u životu nešto učinimo. Gospodo akademski investitori, pali ste na ispitu!!!! Učinili ste ogromnu i sramotnu štetu! Nije uputno prolijevati suze, za vas zahtijevamo sankcije!!
P. S. Pišući ovakav tekst, po ne znam koji put u svom životu, čovjek se osjeća jadno i nezaštićeno. Što znače četiri divlja kestena u odnosu na čitav niz recentnih, zastrašujućih devastacija na užem području Grada? Znače da građanska, nažalost, manjina u Dubrovniku ne može više podnositi diranje u simbole svog urbaniteta i identiteta. Krajnje je vrijeme za aktivnije i učestalije izražavanje protesta.
Napomena Uredništva: rektoru Borasu i voditeljici IUC-a u Dubrovniku smo poslali upit 7. srpnja, jučer, a kad dobijemo odgovore i objašnjenja objavit ćemo.
Naslovna fotografija: Vjekoslava Skledara,
