Nakon što su pokucali na vrata svih institucija za koje su smatrali da bi im mogle pomoć, stanari Solinske ulice, iznad benzinske pumpe, u kojoj je u tijeku izgradnja poslovno-stambene zgrade, odlučili su se za pomoć obratiti medijima. Upozoravaju na neprestanu buku građevinskih strojeve, zbog kojih je na teren izašla i sanitarna inspekcija, koja je zabranila izvođenje radova nakon 14 sati te na zadiranje u njihovo pravo služnosti puta koje je uknjiženo u zemljišnim knjigama. „Imamo samo jedan prilaz zgradi u kojoj se nalaze naši stanovi. Prema projektu investitora, upravo bi se na tom dijelu trebali ukopati kako bi izgradili podzemnu garažu, čime bi nam se omogućio pristup. Nitko nam nije ponudio rješenje“ kazali su ogorčeni stanari.
Investitor radova, tvrtka Rivijera Dubrovnik, u Solinskoj ulici gradi poslovno-stambenu zgradu s podzemnom garažom na dvije etaže, s 11 stanova i dva poslova prostora.
Stanovnici naselja upozorili su na niz nepravilnosti od prekomjerne buke koja traje po cijele dane, a zbog koje je na teren izašla i sanitarna inspekcija koja je naredila da se bučni radovi mogu izvoditi do 14 sati, do prevoženja materijalima kamiona težim od 10 tona, zbog kojeg su nastala oštećenja na okolnim cestama, do samovoljnog barikadiranja ceste kako bi kamioni došli do gradilišta te zahtjeva da se pomaknu parkirani automobili. Najpogođeniji cijelom situaciju su stanari manje stambene zgrade na adresi Solinska 2A, koji su uslijed izvođenja radova pretrpjeli oštećenja, a uskoro bi mogli ostati i bez pristupa svojim stanovima.
„Upravo na ovom dijelu puta na kojem trenutačno stojimo imamo zasnovano pravo služnosti“ kazao je Dejan Butući jedan od stanara zgrade na adresi Solinska 2A pokazujući na dvorište i skaline koji su jedini pristup zgradi u kojoj stanuje te dodao:”Ispod idu vodovodne cijevi, a investitor, odnosno građevinska tvrtka koja izvodi radove po projektu mora ući na ovaj put i dići se na visinu od 1.3 metra i ukopati se sedam metara kako bi napravili podzemnu garažu čime bi po nas nastala nenadoknadiva šteta. Izgubili bi jedini prilaz stanovima. Netko tko je izdavao dozvolu zažmirio je i postupio je kao da ova kuća ne postoji, a ona je tu već 110 godin “, kazao je te dodao kako su gradske vlasti ostale gluhe na njihovo traženje pomoći.
„Obratili smo se sanitarnoj inspekciji zbog buke koja je nepodnošljiva, ali to je mali problem u usporedbi sa svime čime se susrećemo. Obratili smo se Državnom inspektoratu u Dubrovniku, Splitu, Zagrebu, a predali smo sudu i zahtjev za hitnom obustavnom radova. Nismo dobili nikakav odgovor. Isto tako obratili smo se i gradskoj upravi koja ne radi svoj posao. Ovo je primjer kako se ne bi trebalo raditi. Dobio sam informaciju da je gradonačelnik Franković dobio sve informacije vezane uz ove radove, ali nije reagirao. Nadam se da će nam pomoći. Tražimo od institucija da nam pomognu. Pomoć smo potražili i kod nadležne pročelnice. Moju suprugu je primila, razgovarale su pet minuta. Pročelnica je u tom razgovoru tvrdila da je sve po zakonu. Mene nije htjela primiti, govoreći da je u tijeku epidemiju koronavirusa i da nemamo o čemu razgovarati jer je sve po zakonu. Ne mogu vjerovati da nitko nije postavio pitanje kako ćemo mi ulaziti u kuću. Svi koje sam u gradu kontaktirao kazali su mi je da je projekt potpisao netko velik. Ne znam niti tko je potpisao ove radove, niti što će se ovdje dalje dogoditi. Po cijele dana, od sedam sati ujutro pa sve dok radovi traju do pet, šest popodne moram dežurati da ne bi probili zid i počeli s radovima na dijelu zemljišta na kojem imamo pravo služnosti“ pojasnio je Butući i kazao da nema života dok se izvode radovi.
„Moja djeca trenutno pohađaju nastavu online, a u ovim uvjetima učenje im je nemoguće. Sam sam mjerio razinu buku, ona iznosi od 80 do 100 decibela ovisno o tome koliko se približe kući. Moram braniti svoje. U pravu smo. Sve imamo crno na bijelo. Zna se što je pravo služnosti. Hoće li institucije odraditi svoj posao to ćemo još vidjeti“ zaključio je Butući.
„Njihova dozvola kosi se s našim pravom služnosti puta. Sve je uknjiženo i vidljivo u zemljišno-knjižnom izvatku. Nas o radovima nitko nije obavijestio, kao ni razgovarao s nama o mogućem rješenu. Tek kad su se izvođači pojavili uspjeli smo saznati što će se i kako će se rušiti. Mi sami moramo tražiti informacije. U projektu se ne navodi kako bi se nama omogućio ulazak u našu kuću. Nema rješenja. Uz sve to pojavljuju se i drugi problemi. Našem trećem susjedu morali su izmjestiti vodu, što je bio uvjet da oni počnu raditi, dok naša voda prolazi dijelom u koji bi se ukopali, ali se rješenje za nas nigdje ne navodi“ kazao je Šteta jedan od stanara ove zgrade te dodao kako ne zna kako je moguće da se među postojećim zgradama dopusti jedna ovakvu megalomanska građevina.
„Kad je u pitanju ova situacija, osjećam se šikaniranim u vlastitom gradu. Buka traje manje-više cijeli dan. Nisam stručan, ali radovi se izvode s pikamerom snage 10 tona. Ispočetka su radili od sedam ujutro do pet, šest popodne. Tek kad smo se pobunili i kad je na teren izašla sanitarna inspekcija, naređeno im je da s pikamerom mogu raditi od 7 do 14 sati. One dane kad se pobunimo onda su pristojniji, dok drugim danima produže malo te radove. Određene štete su se već pojavile. Napukao je jedan zid, a pukotine su se pojavile na samom objektu. Napravljeno je osiguranje dokaza, nadamo se da neće doći do novih oštećenja“ zaključio je Šteta.
Slobodan Novak, koji ima stan u prizemlju ove kuće kazao je da ga je najprije korona zatočila u kuću, a sad zbog konstante buke mora izlaziti iz vlastitog stana.
„Prvo me korona zatočila u kuću, a sad moram iz nje bježati. Situacija je neizdrživa, sve se trese. Zamislite da vam netko svaki dan lupa po glavi, pa poludjeli bi. Tko će mi pomoći, osim ove djece koja se bore? Ovo je tragedija. Ovako se uništava grad. Zbog radova sam više puta ostao bez vode“ kazao je ovaj Dubrovčanin starije životne dobi.
„Cijelo naselje bio je posjed Srinčića. Tu se nalazila njihova obiteljska kuća, kao i kuća za njihove goste, poslugu i konjušnica. Na početku ulice, kod dječjeg vrtića, nalazila su se velika gvozdena vrata. Tri obitelji su imale ključ od tih vrata, a poviše se nalazio uski kozji put s drvenim vratima. 70-ih godina, općina je svim susjednima oduzela dio zemljišta kako bi se napravila cesta, koja je slijepa ulica. Strašno me boli ovo uništavanje. Ovdje se trebala izgraditi lijepa obiteljska kuća, a ne betonski kašun, bez zelenila, koji će ići od zida do zida. U što se naš grad pretvorio? Grade se samo betonski kašuni. Ne možemo živjeti od buke, sve nam se u kući trese. Ovo je užas. I ovo će se najvjerojatnije pretvoriti u apartmane“ zaključila je jedna od stanovnica ove ulice, Kate Štrok.
