Ante Vlašić: ugovori koje su ugostitelji dobili od Grada šokirali su i pravnike

Turizam na dubrovačkom području je na koljenima. Otkazuju se rezervacije u hotelskom i privatnom smještaju, kafići i restorani su trenutno zatvoreni, a prema novim pravilima izgleda kako će tako i ostati do daljnjeg. Restoranima je dozvoljen rad jedino ako dostavljaju hranu ili imaju ‘take out’ mogućnost poslovanja, odnosno model naruči, plati i nosi. Može li to održati i potaknuti dubrovačke ugostitelje na otvaranje njihovih objekata, je li svi oni imaju mjesta na malom dubrovačkom tržištu čiji potrošači su u 90 posto slučajeva turisti? Ante Vlašić, predsjednik Udruge ugostitelja rekao nam je što misle njegovi kolege, kakva im je sudbina, hoće li preživjeti ovu krizu. U jeku pandemije pojavio se još jedan problem za ovu skupinu poduzetnika, dobili su ugovore od Gradske uprave koje smatraju štetnima i opasnima, budući su ugovori izmijenjeni i njima poduzetnici mogu ostati bez svoje privatne imovine. Kaže kako takvi ugovori ne postoje nigdje u Hrvatskoj, te kako su i pravnici bili šokirani kada su ih pročitali.

Što mislite o 11 mjera koje je donio Hrvatski zavod za javno zdravstvo, a koje moraju ispuniti ugostitelji kako bi počeli uopće raditi?

-Tih 11 pravila se u principu mogu prilagoditi samo za one koji rade ‘take out’ ili dostavu. Ostatak ugostiteljskih objekata se ne može prilagoditi i funkcionirati, tako da se ove mjere odnose na možda pet posto dubrovačkih ugostitelja koji će moći raditi. Trenutno je oko šest do osam ugostiteljskih objekata koji rade na ovakav način, s tim da su neki počeli pa prestali, a je li se možda još netko pojavio u međuvremena nisam siguran. Jako je mali broj koji će se ovome prilagoditi jer kod nas su 90 posto potrošača turisti.

Hoće li onda ostatak dubrovačkih ugostitelja uopće otvoriti svoje restorane i objekte?

-Sigurno neće otvarati oni koji vide kako je to financijski neisplativo, jer nemaju kome otvoriti. Sad je jako važno da se donese odluka da se sve mjere zadržavaju do daljnjega po pitanju olakšica. U razgovoru s mojim kolegama velika većina njih želi otvoriti samo zato da se normalizira stanje ljudi, jer za ljude nikako nije dobro da stoje doma i ništa ne rade, pa makar bili i na nuli. Jako je važno da se ljudi pokrenu, da se osjećaju korisnima i da dobiju nekakav optimizam. Po pitanju kafića, 90 posto njih bi moglo raditi ukoliko bi se napravile osnovne zaštitne mjere poput toga da konobari nose masku i rukavice, ali pleksiglas pregrade nisu nikako dobro rješenje i ne pomažu ništa više od maske. Nisam zagovornik toga, a podižu i troškove investicije, malo tko bi to mogao kupiti, a i nisam siguran gdje bi se uspjela naći tolika količina. Ne znam kome je to palo napamet jer nema nikakve logike, kao i razmicanje stolova do dva ili tri metra, a svaki dan u trgovinama prolazimo na 30 cm od nekih ljudi.

Hoćete li vi otvoriti vaš restoran?

-Nešto ću pokrenuti, iskreno se nadam čim prije jer bi htio organizirati svoje radnike. Prilagoditi ću se i dostavi i ‘take outu’ jer ne možemo drugačije opstati.

Kako komentirate zatvaranje određenih restorana u Hrvatskoj od strane Državnog inspektorata?

-Mislim da za to trenutno nije ni mjesto ni vrijeme, zatvaranje restorana u ovome periodu kada se ljudi bore za svaku kunu zaista nije u redu. Nije vrijeme za takvo što, zbog nepotrebnih stvari i zbog izuzetno nebitnih stvari zatvoriti 31 objekt je skoro 10 posto restorana koji uopće rade. Bilo je različitih objašnjenja, inspektor je kazao kako ih osam nije zadovoljavalo minimalne tehničke uvjete. No kada se govori o minimalnim tehničkim uvjetima, to ne znači da su ti ljudi radili na crno, nego su oni imali npr. objekt brze prehrane tipa 1, a ne tipa 2, što bi značilo da smiju ‘take out’ raditi, ali ne smiju dostavu. Minimalni tehnički uvjeti propisani u Hrvatskoj za ugostitelje su toliko kompleksni, komplicirani i nepotrebno široki da je vrlo lako naći situaciju gdje se nešto ne zadovoljava. Sada imamo situaciju koja je „poluratna“ gdje se ljudi pokušavaju prilagoditi situaciji kako bi radili i uprihodovali nešto, jer nekima je to jedini izvor prihoda.

Što bi po vama trebalo napraviti, koje mjere bi trebale biti donesene kako bi većina ugostitelja na dubrovačkom području otvorila svoje restorane?

-Trebaju se maksimalno smanjiti svi mogući fiksni troškovi koji nisu direktno vezani za količinu rada, odnosno ukinuti naplaćivanje najmova koji su u vlasništvu grada, županije ili države. Taj primjer će slijediti, mada su neki već i proveli, privatni iznajmljivači, a Grad bi trebao osloboditi u potpunosti od najma svoje prostore za ovaj period dok se ne može raditi, a kasnije dati olakšice kada se počne raditi dok se ne stabilizira poslovanje. Smanjiti sve moguće troškove koji nisu generirani poslovanjem kao što je spomenička renta, komunalna naknada, reklama, a nešto od ovoga je već i ukinuto. Bilo bi svakako u redu da mi preuzmemo razliku u plaći za radnike koji rade, ali da ostane naknada do četiri tisuće kuna dok se stanje ne stabilizira jer mi ne znamo dokad će ovo trajati. Uvjeti za početak rada bi trebali biti minimalno invazivni, odnosno minimalno opterećujući.

Vlašić još napominje kako u ovome trenutku itekako trebaju suradnju gradske vlasti, no muče ih ugovori koje su nedavno dobili od Gradske uprave, a u kojima se traži da ugostitelj jamči svojom imovinom za ukupni iznos zakupnine za cijelo vrijeme trajanja ugovora, odnosno za pet godina.

-Ne može gradska vlast očekivati da će se financirati iz naših nepostojećih prihoda. Ne mogu očekivati od nas suradnju ako rade pritiske na kolege sa slanjem na hitno potpisivanje štetnih ugovora koji su ove godine promijenjeni. To su ugovori koji dovode moje kolege u stanje bespomoćnosti, jer boje se potpisati takve ugovore i početi raditi jer bi trebali garantirati svojom imovinom. Grad je poslao ugovore u kojima stoji kako se za cijeli iznos najma mora donijeti bjanko zadužnica. To nikada i nigdje u Hrvatskoj nisam vidio, a i prvi puta je kod nas takvo nešto doneseno. Kontaktirao sam kolege po cijeloj Hrvatskoj i ljudi su se šokirali. Imamo situaciju ako netko u rujnu ne može više opstati, a potpisao je ugovor, jer nema alternative, ako se ne potpiše ugovor gubi se pravo na javnu površinu i ne smije se više natjecati, bankrotirao je i plus još mora platiti svojom imovinom za najam. To je neki način iznude, jer čovjek to mora potpisati u roku od osam dana u kojemu je naknadno stavljeno, za razliku od prošlih ugovora, da se mora potpisati bjanko zadužnica za cijeli iznos najma. Za neki malo bolji prostor i na boljoj lokaciji to su milijunski iznosi, dakle ljudi mogu bankrotirati ili propasti u ovim vremenima u kojima se ništa ne zna i još k tome mogu ostati bez svoje imovine. Može im se ovim ugovorom oduzeti kuća ili stan.

Još jedna stavka iz spornoga ugovora koji je poslao Grad Dubrovnik ugostiteljima je i ta ukoliko Gradsko vijeće odluči radi prohodnosti umanjiti ili potpuno ukloniti stolove i stolice te osloboditi javnu površinu to može i napraviti, a zakupnik je dužan prihvatiti takvu promjenu i dostaviti raskid ugovora o zakupu javne površine.

-Stabilnost koja je bila osigurana ugovorom na pet godina sada pada u vodu, jer postoji članak koji govori da se može raskinuti ugovor ukoliko Grad odluči u jednom trenutku da ta ulica bude prohodna i da se moraju ukloniti stolovi i stolice, što je apsurd jer onda nemamo nikakvu garanciju. Ovakvi ugovori nigdje u Hrvatskoj ne postoje, savjetovali smo se s pravnicima i rekli su nam kako nikada u životu nisu vidjeli ovakvo nešto u ugovorima. Ovdje se ne radi samo o ugostiteljima već i o frizerima, trgovcima, agencijama, obrtnicima kao i tradicionalnim obrtima. Ne znam što se dogodilo u zadnjih godinu dana u Gradu da se stvorio toliki animozitet prema poduzetništvu, mislim da to nije put kojim bi trebali ići.

Odgovor iz Grada: nismo primili nijednu pritužbu ugostitelja, ugovori su rađeni po poznatoj špranci