KULTURA
21.07.2019 u 14:00

Deset književnih naslova koje preporučuje Anita Ruso

Voljela bih da mogu reći da čitam redovito i planski, ali ne čitam. Čitam „zbrda - zdola“, više različitih žanrova i tematika istovremeno. Volim beletristiku, ali me često grize savjest kad čitam neki roman umjesto da čitam stručnu literaturu (koju vrsni autori i istraživači znaju učiniti jako pitkom za čitanje kao što čini npr. Nada Grujić u svojoj najnovijoj knjizi „Kuća u Gradu“ ili Ana Šverko u „Grad (ni)je kuća“, koje preporučujem svima koji vole arhitekturu i urbanizam Dubrovnika i Splita, ali i općenito tu tematiku). Velika opasnost u takvom pristupu čitanju je u dugačkom čitanju pojedinih naslova. Međutim, poznajem još neke ljude koji čitaju neorganizirano pa vjerujem da je to vezano uz određene karakterne crte.

Napisala: Anita Ruso, povjesničarka umjetnosti


komentara  0

Scott Peck, Put kojim rjeđe se ide

Nikad nisam znala reći niti koji mi je najdraži film, niti koja mi je najdraža knjiga, ali ovaj naslov izdvojila bi kao jedan od onih koji je u datom trenutku najkonkretnije utjecao na moj život. Znamo da knjige ne mijenjaju život preko noći, ali mogu posvjedočiti da čitanje određene knjige u određenim okolnostima u kojima imate otvoren um i srce itekako mogu utjecati na to da zauzmete ispravan stav. Utemeljitelj logoterapije, poznati neurolog i psihijatar Viktor E.Frankl u svom kratkom djelu o preživljavanju u Auschwitzu napisao je kako nam posljednja od ljudskih sloboda – sloboda da odlučimo kako ćemo se postaviti u određenim okolnostima – nikada ne može biti oduzeta. Nije mi namjera govoriti o njegovom sjajnom djelu „Čovjekova potraga za smislom“ koju svesrdno preporučujem, već o knjizi Scotta Pecka „Theroadlesstraveled“ koja je na hrvatskom dostupna pod naslovom „Put kojim rjeđe se ide“. U opisu knjige stoji: „Možda ni jedna druga knjiga nije imala dublji i jači utjecaj na intelektualni i duhovni život nekoliko naraštaja čitatelja nego što je imala knjiga Put kojim rjeđe se ide. Prevedena je na više od 25 jezika te je ušla u izdavačku povijest kao knjiga koja je provela više od 10 godina na ljestvici najprodavanijih knjiga New York Timesa.“

Knjiga počinje tvrdnjom „život je težak“ koju Peck vrsno „lomi“ odgovarajući na pitanja kao „zašto bi itko mogao misliti i očekivati da je život lak?“. Osim početnih rečenica kojima upozorava da njegova knjiga nije jeftini SelfHelp, Peck daje mnoštvo savjeta za situacije u kojima se mnogi od nas u životu nađu. Spomenut ću samo jednu koja je dosta značajna. Kao psihijatar autor ove knjige postao je vrlo prisan prijatelj s mnogim ženama koje su mu dolazile na terapiju. Otvoreno piše o tome kako su mnoge bile lijepe, pametne i privlačne te kako se vrlo lako bilo s njima povezati. U tim trenutcima morao je uvijek iznova donositi odluku o tome da ostane vjeran svojoj ženi. Njegova tvrdnja da ljubav nije osjećaj već odluka može začuditi i naći nespremne samo mlade, neiskusne ljude koji ljubav promatraju isključivo kroz prizmu zaljubljenosti i navezanosti. Knjiga „Put kojim rjeđe se ide“ istražuje samu prirodu osjećajnih veza i pomaže nam uvidjeti razliku između ovisnosti i ljubavi.

Josef Pieper, Pohvala dokolici

Kad je već život težak darovana nam je dokolica. S imenom Josefa Piepera, jednog od najvećih kršćanskih filozofa 20. stoljeća, susrela sam se tek prije nekoliko godina čitajući „Only the Lover Sings“ u kojoj piše o dokolici. Često se dokoličarenje krivo shvaća kao gubljenje vremena. U svojoj knjizi „Pohvala dokolici“ Pieper upozorava na novi totalitarizam rada i korisnosti koji su od nas učinili tjeskobna bića koja vječno kasne i vječno žure. Autor naglašava kako je potrebno žurno se vratiti dokolici kao istinskom izvoru stvaralaštva. Pieper ubraja sposobnost za dokolicu među temeljne moći čovjekove duše.

„Jednako kao i dar kontemplativnoga uranjanja u bitak i sposobnost slavljeničkoga uzdizanja duše, ona je snaga koja prekoračujući svijet rada, dolazi u dodir s nadljudskim snagama koje daruju život, koje nas onda okrijepljene i obnovljene prepuštaju radnomu danu.“

U našem suludom ritmu nema vremena za dušu kao ni za istinski susret sa sobom, s drugima ili s Bogom.  „Dokolica nipošto nije isto što i ne-aktivnost: ona nije isto što i šutnja niti je isto što i nutarnja šutanja. Ona je kao tišina u druženju zaljubljenih što se hrani njihovim slaganjem“.

Thomas Merton, Gora sa sedam krugova

Knjiga „Gora sa sedam krugova“ je čudesna autobiografija jednog od duhovnih velikana 20. stoljeća. Poznatog trapističkog redovnikaThomasa Mertona često se naziva Augustinom 20. stoljeća, a njegovu autobiografija vjere smatra se jednom od najutjecajnijih duhovnih djela svih vremena. „Gora sa sedam krugova“ vrlo je pitak roman u kojemu Merton od svog djetinjstva preko razularene mladosti priča priču o svom životu, svom odnosu s obitelji, svom pozivu, obraćenju i pronalasku mira u Bogu.

Merton je kao mnogi mladi bio prepun strasti, želje za svjetovnim užitcima i za uspjehom. Međutim, napustio je obećavajuću literarnu karijeru i započeo traganje za duhovnošću koje ga je dovelo do vjere i krštenja u Katoličkoj Crkvi, a potom i do ulaska u strogi trapistički red. Svi oni koji upravo misle „dosada“ – grdno se varaju. Merton ima moć prenijeti vam osobne kušnje, lomljenja, odbacivanje svog poziva do te razine da se zaista poistovjetite s njegovim jadima. Ovaj je klasik namijenjen svima onima koji sumnjaju i tragaju.

Émile Ajar (RomainGary), Život je pred tobom

Obožavam ovaj roman. Rijetko kad poželim nešto čitati više puta kako bih zapamtila detalje. Za roman „La viedevantsoi“ Romain Gary (rođen kao Roman Kacew) koji je objavljivao pod brojnim pseudonimima dobio je 1975. kao Émil Ajar svog drugog Goncourta što je presedan u povijesti najprestižnije francuske književne nagrade koju je moguće dobiti samo jednom. Prvo je dobio za roman „Korijeni neba“ kao RomainGary.

Mali Momo koji prepričava svoj život u Parizu sin je prostitutke, napušten i kao siroče živi s gospođom Rosom, starom Židovkom koja je preživjela Auschwitz. Madame Rosa koja je u mladosti bila vlasnica bordela pod stare dane otvorila je prihvatilište za napuštenu djecu. Mali Moïse i Momo (Mohamed) jedina su djeca koja ne znaju tko su im roditelji. Ne znaju niti koliko imaju godina pa gospođa Rosa laže da imaju manje nego što imaju kako bi ih duže zadržala. Kako Madame Rosa postaje senilna te se stalno šminka i uređuje za mušterije ili čeka francuske policajce koji su je predali Nijemcima, tako Momo sve više vremena provodi izvan kuće i upoznaje zanimljive ljude na ulici.

U rijetkim trenutcima prisebnosti gospođi Rosi dolazi Momov otac kojeg prepoznaje i kojemu laže da je Moïse njegov sin i da je dječak postao Židov što njemu prouzrokuje srčani udar od kojeg umire na licu mjesta. Uživat ćete u ovom romanu pisanom iz dječje perspektive kojoj nije moguće shvatiti sve te strahote odraslog svijeta pa roman često bude komičan u svojoj dječjoj naivnosti.

Ernest Hemingway, A moveable feast

Čim razmišljam o literaturi i Parizu odmah se sjetim kako sam uživala u Hemingwayevom postumno objavljenom „A moveable feast“. Koliko mi je poznato nije preveden na hrvatski. Posebno mi je emotivna i draga rečenica:

„If you are lucky enough to have lived in Paris as a young man, then wherever you go for the rest of your life, it stays with you, for Paris is a moveable feast.“, koju je Hemingway napisao 1950. prijatelju.

Ovo djelo objavila je njegova četvrta žena Mary tri godine nakon muževe smrti (1964.) kada je pronašla bilješke o njegovom životu u Parizu u kojem je boravio 1920-ih. Čitala sam ove memoare baš za vrijeme života u Parizu, malo prije nego je izašao slavni „Midnightin Paris“ u kojem je Woody Allen portretirao Pariz 20-ih baš onako kao što je to učinio Hemingway. Nepretenciozni opisi druženja onih koje danas držimo velikanima moderne pisane riječi (HilaireBelloc, F. Scott andZelda Fitzgerald, James Joyce, Gertrude Stein) smješteni u poznate pariške ulice i živopisne barove s Rive gauche čine da zavolite taj grad još malo više (ako je to moguće).

Zadie Smith, O ljepoti

Kada smo već među američkim piscima evo i jedne suvremene autorice zanimljivog britansko – jamajčanskog podrijetla. Roman „O ljepoti“, treći je roman Zadie Smith. Bio je u užem izboru za Bookerovu nagradu, a nagrađen je Commonwealth Writer’s nagradom za najbolji roman 2006. te nagradom Orange Prize. Kao povjesničarki umjetnosti zanimljivo mi je bilo čitati o sukobu dviju obitelji, Belseyevih i Kippsovihkoji je u najvećoj mjeri pokazan kroz sukob očeva tih obitelji čiji se znanstveni rad vrti oko teme Rembrandta.

Profesor Howarda Belseya (bijelac i Englez) i njegova žena (tamnoputa Amerikanka i bolnička službenica) te njihovo troje gotovo odrasle djece suočavaju se s uobičajenim obiteljskim problemima od bračne nevjere do adolescentnih kriza odrastanja. Ugledni gostujući konzervativni profesor Kipps (tamnoputi Englez karipskog podrijetla) dolazi živjeti u blizinu Belseyevih pa se produbljuju njihovi ideološki i profesionalni sukobi. Jako ugodno i jednostavno štivo, pogotovo za one koji su imali (ne)sreću kretati se i/li raditi u akademskim krugovima.

John Williams, Stoner

Akademsko okružje prevladava u romanu „Stoner“ za koji kritika The New Yorkera kaže da je „Najveći američki roman za kojeg niste čuli“. Objavljen je 1965. ali tek je nedavno doživio pravu slavu. Jedan posve običan profesor književnosti i njegov posve običan život toliko vas zaintrigiraju da ga ne želite prestati čitati. Posebno mi se svidio dio romana koji postavlja univerzalno pitanje o čovjekovom pozivu i/li zanimanju.

Danas se nekako čini da bismo svi trebali biti polivalentni menadžeri koji još k tome postanu i strašno slavni i bogati. Nametnuto nam je da sve što radimo treba biti senzacija. Ovaj nas roman uvjerava da trebamo rasti tamo gdje smo „posađeni“ i da u toj domeni trebamo „trošiti“ svoje talente ne želeći stalno nešto više, bolje ili prestižnije.

„William Stoner nije junak na kakve smo navikli i koje je lako reklamirati. Nije najhrabriji, ni najbolji u svome poslu, nije najuspješniji, ni najsretniji, a opet – ljudski život teško da se može proživjeti hrabrije, punije, sretnije i bolje od onoga kako je živio Stoner.“

Clive Staples Lewis, Pisma starijeg đavla mlađem

C. S. Lewis široj je javnosti poznat kao autor romana „Kronike iz Narnije“ koje smo u djetinjstvu gledali u BBC-jevoj seriji, a koji je doživio i filmsku ekranizaciju. Ako sam neku knjigu preporučila gotovo svima s kojima sam ikad pričala o knjigama – to je onda „Pisma starijeg đavla mlađem“.

Premda za razliku od gorostasa Chestertona, Lewis nije bio katolik, već protestant, smatra se „drugim“ Chestertonom ili njegovim nasljednikom. Kroz niz pisama ujak Screwtape, stariji đavao, savjetuje mlađeg, neiskusnog Wormwooda kako što bolje zavesti ljude i udaljiti ih od Neprijatelja (kako zove Boga). Na zanimljiv, duhovit i ironičan način C. S. Lewis otkriva mnoge istine o čovjeku, Bogu i zlodusima. Negdje na samom početku stari đavao savjetuje mlađeg kako ljudima odvratiti misli kada dođu na slavlje Svete mise. Savjetuje mu da navede svog pacijenta da primijeti kako u klupama do njega sjede mnogi „loši ljudi“ koji uz to „nose cipele koje stalno škripe, krivo pjevaju, imaju dvostruki podbradak“. Vrlo korisno štivo za sve one koji misle da duhovni svijet ne utječe na njihov život.

Marin Držić, Pjesni ljuvene

Nepravedno sam zapostavila hrvatske pisce. Posljednje od naše književnosti sam čitala „Unterstadt“ Ivane Šojat Kuči i kontroverznu „Proslavu“ Damira Karakaša od kojih mi je posljednja draža.

Ipak, za ovu priliku odlučila sam se napisati nekoliko riječi o Držićevoj poeziji. U obljetničkoj 2017. Dom Marina Držića objavio je prepjev Luka Paljetka Držićeve zbirke„Pjesni ljuvene“ na standardni književni jezik (Ljubavne pjesme). U predgovoru Paljetak pojašnjava da je potrebno radi mlađih naraštaja približavati sada već slabo razumljiv Držićev jezik čak i Dubrovčanima.

„Tempora mutantur. I mi se mijenjamo. Ne bi se, međutim, smio mijenjati naš odnos prema baštini, ne bi smjela slabiti naša želja da, čitajući i upoznavajući je, obogaćujemo sebe i svoj svijet. Nije dovoljno hvastati se bogatom književnom baštinom, treba i razumijevati je.“, zapisao je Paljetak i potaknuo nas na čitanje Držićeve poezije.

Lijepo, džepno izdanje Držićevih Pjesni donosi izvorni Držićev tekst na desnoj strani, a prijevod na lijevoj. Kada čitatelj čita izvornik istovremeno može u prijevodu potražiti nerazumljivu riječ ili sklop. Tako se čitatelje osposobljava za buduće samostalno čitanje Držića. Francuzi su npr. već odavno svoje stare pjesnike počeli prenositi na suvremeni francuski jezik. Sva Držićeva djela dostupna su online u različitim formatima 

Rabîndrânath Tagore, Vrtlar

Ovaj dobitnik Nobelove nagrade za književnost u Englesku je došao iz Kalkute i ondje je objavio zbirku Gitanjali (pjesme darovnice) 1912. Sam je preveo s bengalskog na engleski, a pjesnik Yeats napisao joj je predgovor. Upravo je za tu zbirku 1913. dobio Nobela i tako postao prvi Azijac s tom nagradom.

Zbirka sadrži pjesme što ih je Tagore ispjevao nakon ženine i kćerine smrti. Prevoditelj Marko Grčić o zbirci Vrtlar zapisao je:

„Njegov Vrtlar nije obični ljubavni kanconijer; on je, prije, neka vrsta erotsko-religioznoga brevijara u kojem se ljubav muškarca i žene, što istodobno pripada i pojedincu i ljudskoj vrsti, uvijek gleda, bilo kao stvarnost ili kao privid, u kontekstu velike indijske filozofske predaje, s dubokim introspektivnim uvidima.“

Dosta je Tagoreinih djela dostupno na stranici projekta Gutenberg. Gušt je čitati nešto tako duboko romantično, misaono i univerzalno.

Sljedeći naslovi koje počinjem ili završavam čitati su: Chestertonovo Pravovjerje, biografija Edith Stein, biografija Vaclava Havela od Branka Šömena, Uskrsnuće od Fabricea Hadjada.







KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme
jasna_held
KULTURA
0      17|08|19 u 17:22
Najmlađi uživali u pričama dubrovačkog kraja uz Jasnu Held
Spijun_naslovna
KULTURA
0      17|08|19 u 17:11
„Balkanski špijun“ nasmijao publiku do suza
geranium_naslovna
KULTURA
0      16|08|19 u 14:50
Vojnovićev Geranium za kraj dramskog programa jubilarnih 70. Igara
bijesni_orlando5
KULTURA
0      16|08|19 u 10:29
KAZALIŠNI OSVRT: "Bijesni Orlando" na taraci Revelina
HRBA_naslovna
KULTURA
0      15|08|19 u 13:11
HRBA priredila vrhunsku baroknu večer u Dvoru

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija