LIFESTYLE
16.06.2019 u 21:20

Rina Bogdanović ima sedamnaest godina i iskustvo srednjoškolskog obrazovanja u trima državama

Svjesna sam da je mnogim ljudima školovanje u inozemstvu nedostupno i daleko, ali mislim da u našem okruženju ni nema dovoljno informacija o svim mogućnostima. Istina je da škole kao moja i općenito većina škola u svijetu nude različite stipendije i dobru financijsku potporu, zahvaljujući kojima sam, uz podršku i sudjelovanje moje obitelji, i ja u ovoj školi. Odat ću vam jednu "tajnu"... - kazala je sedamnaestogodišnja Rina Bogdanović, djevojka koja svojim načinom razmišljanja, zdravom ambicijom i stalnim pomicanjem svojih intelektualnih granica može zadiviti i generacije starije životne dobi. Nakon završetka osnovne u Gradu, pošla se školovati vanka, prvo u Dansku, pa Češku, a treći srednje pohađa u Engelskoj... početni afinitet da se pripremi za studij medicine, Rina je promijenila kad je shvatila da se primarno želi baviti znanošću. 


komentara  0

Rina Bogdanović je rođena 10. siječnja 2002. u Gradu. Pohađala je Osnovnu školu Ivana Gundulića u Gružu i, ističe, imala prekrasno nezaboravno djetinjstvo, okružena brojnim dragim prijateljima, vazda u nekim akcijama bilo u Gružu, u Svetom Jakovu, u Konavlima ili na Lopudu. Od malenih nogu obožavala je životinje, kuća je vazda bila ili dom ili "liječilište" za sve beštijice kojima je trebala pomoć. 

- Još kao mala sam s bratom ljeti odlazila u različite jezične kampove u Englesku i u jedan predivan jahački kamp u Istru, što nas je vrlo rano poprilično osamostalilo, pa mi je odlazak u inozemstvo u srednju školu došlo nekako prirodno - kaže na početku svog predstavljanja ova zanimljiva mlada djevojka. Dosadašnje njene srednje škole su The international – Vedersø, Danska; Carlsbad International School – Karlovy Vary, Češka, dok će treći i četvrti završiti u sadašnjoj Taunton School – Taunton u Engleskoj. Jezik? Osnove iz engleskog sam dobila u školi, a oslobodila sam se kroz komunikaciju u jezičnim kampovima, ali i čitanjem knjiga na engleskom, čime sam značajno proširila vokabular - kaže.

Zašto si se odlučila nakon osnovne škole napustiti Dubrovnik i krenuti u Dansku.... kako je tvoja obitelj reagirala na tvoju najavu da bi htjela u srednju vani, u inozemstvo? Kako ste odabrali školu?

Imamo obiteljske prijatelje koji su nam prenijeli svoja iskustva o školovanju u inozemstvu mene je to privuklo, a moje roditelje ohrabrilo da mi to omoguće. Za konkretan odabir škole, dosta smo sami istraživali, aplicirali, obavili nekoliko intervjua i roditelji i ja, i na kraju smo se čisto intuitivno odlučili za međunarodnu školu u Danskoj. Brat i ja smo tamo proveli jedan vikend da osjetimo atmosferu, predstavljeni su nam programi i pravila ponašanja, meni se to svidjelo i odlučila sam se za Vederso. Moj pape je od prvog trenutka navijao za skandinavske zemlje jer poštuje njihov „open minded“ pristup životu. A upravo ta njihova fleksibilnost je bila vrlo izražena u svim segmentima i odgoja i edukacije.

Koliko ti ostaje slobodnog vremena izvan školskih obveza, čime ispunjavaš svoje slobodno vrijeme, ako ga imaš? Opiši nam malo školovanje u školama koje si dosad pohađala. 

U međunarodnim školama, najviše me se dojmio pristup kojeg profesori imaju i način predavanja kojim se insistira na osamostaljivanju svakog pojedinog đaka.  Načinom komunikacije i interakcije, uz dosta praktičnih radova, osposobljeni smo pisati kritičke radove o temama koje obrađujemo, ali i iznositi svoja razmišljanja i raspravljati o temama koje su još neistražene ili kontraverzne. Zbog moje znatiželje prema znanosti, a zahvaljujući dostupnosti laboratorija i stručnih  mentora,  upustila sam se u znanstvena istraživanja i kreiranje vlastitih eksperimenata.

Sve tri škole koje sam imala priliku pohađati su veoma različite. U Danskoj sam bila prva generacija u međunarodnoj školi, u Češkoj peta generacija, a u Engleskoj je moju školu pohađalo nekoliko stotina generacija prije mene. Danci imaju jako ležeran pristup, sve postižu kompromisom sa svojim učenicima, promoviraju kreativne pristupe učenju, izvlače svačiji individualni talent. To je škola s jednogodišnjim programom i jako sam im zahvalna na svim poticajima koje su mi ugradili, tamo sam i „istesala“ svoj engleski pišući brojne eseje i tri velika projekta tijekom godine.

Moja škola u Češkoj je pratila američki program i fokusirala se na pripremanje učenika za rad i uklapanje u sistem. Češka me se najviše dojmila svojom ljepotom i vazda bih rado opet posjetila i Prag i Karlove Vary, tamo sam ostvarila dobre rezultate i mogla sam tamo ostati do mature uz punu stipendiju, ali sam imala želju ići dalje. Uvijek me privlačio britanski tradicionalni edukacijski pristup, i iako je meni u Češkoj bilo ugodno, osjetila sam da sam tamo dosegla neke limite i da želim veće izazove. Stvarno mi nije bilo teško izvršavati obaveze u maloj konkurenciji, željela sam testirati mogu li se nositi s puno većom konkurencijom. I zato sam opet uz pomoć roditelja i nekih profesora počela istraživati škole u Engleskoj, prijavila sam se u tri škole, napisala prijemne ispite, obavila intervjue i moj izbor je pao na Taunton, gdje sad završavam 3. razred srednje škole.

Moja škola u Engleskoj je poprilično tradicionalna po pitanju načina predavanja i generalne strukture predmeta. Odnos učenika i profesora se također veoma razlikuje u svim ovim sredinama. Profesore u Danskoj smo oslovljavali po imenu, u Češkoj sa: Ms & Mr, a u Engleskoj: Sir & Madam.

Otvorenost škole prema određenim izazovima i u komunikaciji s roditeljima se također jako razlikuje. Možete li zamisliti iznenađenje mojih roditelja kad su dobili  pismo od ravnatelja škole iz Danske, kojim traži da potpišu suglasnost za određeni postotak alkohola u pićima koja će se točiti na školskim zabavama. Znači, nije ih pitao dopuštaju li oni da se meni s 14 godina ponudi alkoholno piće na partyu, nego da se slože s vrstom pića koje oni predlažu i koje se redovito točilo uz njihovu kontrolu. I vjerujte mi, nikad nije bilo nekih velikih ispada. Možda Vam zvuči čudno, ali sličan pristup je i sad u mojoj školi u Engleskoj, na svakoj zabavi se učenicima omogućuje da konzumiraju alkohol, ali se limitiraju količine.

U Češkoj je sve bilo jako strogo, ne da se nije dozvoljavao alkohol, nego smo nakon svakog izlaska morali proći test na alkohol i uvijek su nam provjeravali burse po povratku iz grada, da ne bismo što prošvercali.

Sve ove škole su mi pružile jako puno različitog iskustva i obogatile život. Upoznala sam brojne nacije i kulture, a dijelila sam sobu s djevojkama iz cijelog svijeta. Do sada su mi cimerice bile  iz: Danske, Amerike, Južne Afrike, Meksika, Južne Koreje, Njemačke, Kine, Indije, Italije i Engleske. Iako su ovo jako zanimljiva iskustva, prilagođavanje njihovim različitim navikama, odgojima i životnim standardima je definitivno veliki izazov. Samo među mojim cimericama susrela sam se sa četiri vjeroispovijesti, devet jezika i dva seksualna opredjeljenja. Upoznala sam djevojke koje su potpuno samostalne i odgovorne, do onih koje su se u ovakvoj školi prvi put susrele s redovnim životnim obvezama. Jedna djevojka je na Youtube gledala kako se pravi postelja, jer joj je doma valjda to uvijek radio netko drugi.

Jedna od meni najdražih blagodati koje sam dobila u međunarodnim školama su putovanja. Ne samo što sam imala priliku živjeti u tri zemlje, nego sam bila i na razmjeni u Australiji, Singapuru i u Španjolskoj.  Sudjelovala sam u različitim društvenim zbivanjima i aktivnostima. U Danskoj sam s prijateljima popratila i podržala Gay paradu u gradu Auhusu, to je tamo događaj u kojeg se uključi cijeli grad i jako puno turista bez ikakve napetosti ili nereda. U Češkoj sam predstavljala Hrvatsku kao delegat na konferenciji MUN „Model Ujedinjenih naroda“ u Pragu i osvojila i prvu nagradu u debati. Sudjelovala sam u organizaciji dobrotvornog božićnog sajma u Karlovim Varyima, volontirala u Centru za rehabilitaciju kroz terapijsko jahanje. U Engleskoj sam prošla tečaj vojne prve pomoći u sklopu vojnog odreda za mlade, koji je oformljen u mojoj školi. Još uvijek svakog četvrtka volontiram u staračkom domu i parku za zaštitu prirode u Stoveru. Trenutno uređujem školski časopis za kreativno pisanje, a prije mjesec dana sam nastupila na TEDx eventu, prezentirala sam jedno istraživanje koje me jako zaokupilo o kromosomu Y.  To je do sada za mene bio uistinu najveći izazov i jako sam zadovoljna ishodom. Ovih dana bi cijeli TedX trebao biti objavljene na Youtube pod naslovom:  Seks chromosomes: Why have a „Y“? Sva ta raznolika iskustva su me obogatila.

Sada ti je, kažeš, lakše pisati na engleskom nego hrvatskom jeziku, ali kako je bilo u početku, koliko ti je jezik bio barijera, ne za sporazumijevanje, ali za praćenje nastave i ispunjavanje radnih zadataka?

Iako mi je sada čak lakše pisati, pa čak ponekad i razgovarati na engleskom, jezik mi je predstavljao veliku barijeru kad sam krenula u prvi razred srednje škole, a najveći problem su mi predstavljale matematika i znanost. Morala sam brzo savladati potpuno nove izraze za sve matematičke radnje s kojima se prije nisam sretala i engleske nazive za sve elemente u periodnom sustavu elemenata. Mislim da je činjenica što ni u jednoj od ovih škola još nisam upoznala učenika iz Hrvatske, doprinijela mom brzom savladavanju engleskog jezika.

Koji tvoji afiniteti i interesi vode tvoj obrazovni put.... znam da nije bilo ni lako ni jednostavno dobiti stipendiju za pohađanje tvoje sadašnje škole koja je prestižna i po školarini koja se za nju plaća. 

Krenula sam na školovanje u inozemstvo s velikom ambicijom za studij medicine, bez da sam imala ikakav  doticaj  s medicinom, pa sam sve idealizirala. Tijekom ljetnih praznika protekle dvije  godine volontirala sam u nekoliko različitih medicinskih ordinacija i iz bližega se susrela sa stvarnim životnim i emotivnim stranama koje medicina nosi, što je poljuljalo moje prve ambicije.
Prethodnih godina nisam imala nikakav doticaj sa znanošću, dapače, činila mi se nedostupnom i apstraktnom, ali srećom, moja sadašnja škola mi je otvorila nove vidike o znanosti, kojoj sam se približila i koja me kroz ovu školsku godinu intenzivnog rada u laboratoriju u potpunosti osvojila. Imam sreću da je moj profesor – mentor, jedan iznimno iskusan i kreativan znanstvenik, doktor biologije. On vodi izvannastavni klub zvan STEM ili Science Technology Engineering and Maths koji pruža priliku svim zainteresiranim učenicima naše škole da se uključe u postojeće istraživačke projekte ili da čak dizajniraju vlastiti projekt.

Ja sam provela ovu godinu istražujući utjecaj sline vrtnog puža (Cornu aspersum) na gram pozitivne bakterije u usporedbi s gram negativnim bakterijama.
Ovaj projekt me motivirao da pokušam steći radna iskustva u znanosti. Profesorica Vlatka Zoldoš mi je pružila jedinstvenu priliku da cijeli tjedan promatram rad njenog stručnog tima u području epigenetike na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) u Zagrebu. Beskrajno sam zahvalna profesorici Zoldoš, jer je ta prilika koju mi je pružila, definitivno potvrdila moj interes za rad u znanosti. Ne mogu vam opisati moje oduševljenje kad mi je poznata svjetska znanstvenica u roku od par dana odgovorila na moj e-mail i ponudila mi ovu šansu.

Za nastavak školovanja planiram aplicirati na biomedicinu u Engleskoj, iako još nisam u potpunosti sigurna u kojem znanstvenom smjeru želim krenuti. 

S ove distance nakon tri godine školovanja u inozemstvu, mogu reći da je cijeli ovaj aranžman od početka bio i jedna velika kocka. Bez ikakve ideje o tome kako ću se snaći u Danskoj, hoću li se moći prilagoditi sistemu školovanja, hoću li uspjeti savladati jezik dovoljnom brzinom, ja sam fino pošla iz Grada i nisam niti promislila o mogućnosti da moje školovanje van Hrvatske možda ne pođe po planu. Kada sam došla u Englesku, bez obzira što nisam imala kemiju kao predmet pune dvije godine, odlučila sam upisati najzahtjevniji level kemije, i, evo ide. Ne mislim da je pametno ovako se igrati s vlastitom budućnošću i stvarno sam vidjela puno mojih prijatelja koji se nisu snašli u nepoznatom edukacijskom sistemu i odlučili su se vratiti doma, ali čini mi se da sam ja imala sreće. Donijela sam nekoliko rizičnih odluka, a da nisam, ne bih sada bila gdje jesam i ne bih bila ista osoba.

Kako ti je "palo" odvajanje od obitelji, što ti je bilo najteže savladati u novom, samostalnom životu?

Odvajanje od obitelji sam dobro podnijela. Zahvaljujući i whatsappu, skypu i drugim pristupačnim oblicima komunikacije, mogu zazvat roditelje kada god želim,  a nekad, iskreno rečeno i ne stignem doći na red,  jer me moja mama zazove „petnaest“ puta dnevno. Zbog naše komunikacije o svemu što se događa i u mom školskom životu i u našoj obitelji, u potpunosti  osjećam punu prisutnost moje obitelji u mom životu. Imamo i našu  viber grupu u kojoj dijelimo sve novosti, komentiramo, planiramo i naravno zezamo se međusobno.

Moram priznati da mi je jedan od najvećih šokova u ovim stranim školama hrana. U sve ove tri zemlje, čini mi se da nitko nije čuo za blitvu. Dok su Danci opsjednuti njihovim mokrim crnim kruhom, Englezi imaju neobjašnjivu potrebu da sve živo slažu i motaju u pite. Puno bih radije jela ribu s maslinovim uljem, nego u lisnatom tijestu sa sirom i patatama, ali zato se toga svega domaćeg nauživam svaki put kad dođem doma.

Sa 14 godina koliko si imala kada si krenula vani, ipak si mogla steći neke navike života ovdje, nedostaje li ti možda "u svijetu" sada nešto od toga?

Kada sam došla u internat u Danskoj, nije mi trebalo dugo da shvatim da će se moj životni stil puno razlikovati od onoga na koji sam navikla u Gradu.
Ova različitost je najizraženija upravo u Engleskoj. Moja škola ima jako veliki kampus sa preko 1000 đaka. Moj školski dan nije ograničen na smjenu, u biti moj školski dan nikada ne prestaje. Ne postoji život u školi i izvan nje,  život svih učenika ove škole se vrti oko škole. Od kada se probudim, u kući sam s većinom mojih prijateljica iz razreda. Ako pođem trčat prije doručka, trčim oko igrališta na kojem igrači ragbija počinju svoje jutarnje zagrijavanje. Jedem sve obroke u kantini u kojoj sam opet sa drugim učenicima. Iz sigurnosnih i disciplinskih razloga, postoje vrlo stroga školska pravila, nastava traje do 16 sati, a tijekom radnog tjedna ako i izađeš, moraš biti natrag u školi najkasnije do 18,15 sati. Tada počinje obavezno učenje i pisanje domaćeg.   A i subota ujutro je rezervirana za nastavu, time se valjda nadoknade česti praznici koje imamo.

Najveći dosadašnji izazov?

Već sam spomenula da  mi je jedan od najvećih životnih  izazova do sada bio moj TEDx govor prošlog mjeseca. Kad su najavili  TEDx event u mojoj školi, meni je zazvonilo da se prijavim kao govornik bez ikakve ideje o tome o čemu bih mogla govoriti. Tako sam nekoliko dana provela surfajući po internetu, dok mi jedna prijateljica, zaljubljena u biologiju kao i ja, nije dala ideju – ispričala mi je da su na satu imali jako interesantnu raspravu na temu kromosoma „Y“ i o tome da bi mogao nestati. To je jedan od dva spolna kromosoma za koje se vjeruje da su najvažniji u određivanju muškog i ženskog spola. Žene imaju dva „x“ kromosoma, dok muškarci imaju jedan „x“ i jedan „y“ kromosom. Vjerujem da je svima jasno da bi nestankom „y“ kromosoma, nestali i muškarci ili možda i ne bi . . .? Ovo me potaknulo da dalje istražim što više mogu o ovoj temi i naravno najprije provjerim je li netko već napravio TEDx govor na ovu temu. Nakon čitanja dviju knjiga i gledanja nekoliko dokumentaraca, napravila sam prezentaciju i počela uvježbavati svoj govor. Sljedećih nekoliko tjedana do eventa su mi bili noćna mora, jer nikako nisam mogla zapamtit sve znanstvene izraze, a najgore mi je bilo kad sam napokon sva ponosna nazvala mamu da joj prezentiram punih petnaest minuta mog  „savršeno izvježbanog“ govora, a ona me poklopila da nije uspjela razumjet niti jednu jedinu riječ, jer sam toliko brzo govorila. E onda sam par dana uvježbavala razgovjetno prezentiranje. Kad sam došla na pozornicu, bila sam toliko nervozna da su mi se cijelo vrijeme tresle noge na mojim „jako mudro“ odabranim  štiklicama. Srećom govor je išao tečno i glatko i stvarno nisam falila ni jednu riječ tijekom prezentacije. Naravno da su mi godile sve čestitke i pohvale, ma čak su mi rekli da sam izgledala jako samouvjereno, a ja im samo klimam glavom. Znači nisu vidjeli kako se tresem, a da ni ne govorim kako su me oni reflektori toliko zaslijepili da nisam vidjela ni jednu jedinu osobu u publici tijekom cijelog govora.

Je li školovanje u inozemstvu rezervirano samo za "odabranu djecu" ili najviše toga ipak ovisi o samoj djetetovoj ambiciji?

Svjesna sam da je  mnogim ljudima školovanje u inozemstvu nedostupno i daleko, ali mislim da u našem okruženju ni nema dovoljno informacija o svim mogućnostima. Istina je da škole kao moja i općenito većina škola u svijetu nude različite stipendije i dobru financijsku potporu, zahvaljujući kojima sam, uz podršku i sudjelovanje moje obitelji, i ja u ovoj školi. Odat ću vam jednu "tajnu", mi se često žalimo na razne probleme u našoj lijepoj maloj zemlji, ali male zemlje kao naša, vrlo često su ključ raznih beneficija, pa čak i besplatne  edukacije u inozemstvu. Velike škole u velikim zemljama konstantno pokušavaju biti prve u raznim kategorijama, pa se između ostaloga trude dostići što veći broj studenata različitih nacionalnosti  bilo u školama ili na fakultetima i puno je vjerojatnije da će financijski podržati studenta iz male zemlje odakle ih nemaju puno ili ih nemaju uopće, kako bi ostvarili i te neke svoje ciljeve.

Smatraš li sebe drukčijom od svojih vršnjaka, imaju li vršnjačke generacije mladih iste mogućnosti kod nas i vani?

Ne smatram sebe ni po čemu posebnom ili drugačijom od mojih vršnjaka u školi ili doma. Mislim da je lako reći da je neki sistem školovanja bolji od drugoga, ili da jedan pruža bolje prilike u budućnosti od drugoga. Ali dojam o kvaliteti edukacije je subjektivan i dok sam se ja stvarno izvrsno uklopila u moju sadašnju školu, drugi đaci bilo u Hrvatskoj ili negdje drugdje se vjerojatno osjećaju još sretnijima u svojim školama. Mi sami stvaramo svoju budućnost i svoje uspjehe, na svakome od nas je da nađemo što nam najbolje odgovara i koje okruženje potiče naš razvoj kao đaka i kao ljudi.


L.Crnčević





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija