LIFESTYLE
01.12.2018 u 13:44

Luce Pušić, instrumentarka u ratnoj dubrovačkoj bolnici: željela sam napraviti "iz sjene" najviše što mogu...

Medicinska sestra Luce Pušić, aktualna ravnateljica Doma umirovljenika na Grudi, ispekla je svoj zanat instrumentarke u operacijskoj sali, za vrijeme Domovinskog rata. Doba je godine u kojemu se najintezivnije prisjećamo 1991., rata koji je obilježio život svima, nekima ga zauvijek promijenio. Luci Pušić nije tada padalo na pamet napustiti Grad, jer je, kaže znala da mora ostati ovdje, među svojim ljudima i pomoći "iz sjene" onoliko koliko može. Ti, "ljudi iz sjene" zaslužuju danas izaći pred ogromne reflektore javnosti. To su skromni heroji rata. Bilo je to vrijeme u kojemu su se potvrđivale brojne, prave ljudske vrijednosti. S Lucom Pušić smo se prisjetili dubrovačke ratne bolnice i njenih prvih susreta s ozljedama izazvanih granatama i metcima....


komentara  0

Tko je mogao očekivati rat i pripremati se za njega? Mladići su "iz kafića" odlazili na bojišta, civilku mijenjali "skrpanom" uniformom, mnogi su umjesto olovke u ruke uzimali pušku. Medicinsko osoblje od kojega se očekivalo da spašavaju živote u izvanrednim okolnostima, bilo je pod posebnim stresom i pritiskom. S kolikim je iskustvom dočekala Domovinski rat naša sugovornica?

- Srednju medicinsku školu sam završila 1986.g. u Dubrovniku. Potom odmah obavila sam pripravnički staž u Medicinskom centru Dubrovnik u trajanju od jedne godine, položila stručni ispit i dobila posao kao medicinska sestra na Ortopedsko traumatološkom odjelu u svibnju 1988.g. U rujnu 1989.g. počinjem raditi i educirati se kao sestra instrumentarka na Kirurško urološkom odjelu, tako da sam početkom rata imala nepune 4 godine rada u struci, a od toga 2 godine rada kao sestra instrumentarka. Naš posao je takav da bez obzira na stečena znanja uvijek, ali uvijek ima situacija sa kojima se prvi put susrećemo i uvijek učimo. Takav je slučaj bio i sa ratnim zbivanjima i pristizanjem prvih ranjenih osoba kako civila, tako i branitelja. Uspješno smo, zahvaljujući svim našim liječnicima zbrinjavali različite vrste ozljeda. Bili smo u okruženju tako da eventualni transport istih u drugu ustanovu nije bio moguć.

Trebalo je u tom vremenu "pogube ljudske naravi" organizirati bolnicu, ustrojiti ljude...

- Rat nas je zatekao na staroj lokaciji tadašnjeg Medicinskog centra Dubrovnik. Ubrzo smo zbog direktog napada na Dubrovnik sa kopna, mora i zraka ostali bez električne energije, vode i telefonskih linija, tako da se u prostorima stare bolnice više nismo osjećali sigurno i nismo imali adekvatne uvjete za rad, niti dovoljno prostora za zbrinjavanje ranjenika. Odlukom Kriznog stožera sve kirurške djelatnosti se već 2. listopada preseljavaju sa stare lokacije na novu lokaciju još nedovršenog objekta na Medarevu. Samo preseljenje je obavljeno u roku od 24 sata, tako da smo već sljedećeg dana počeli obavljati sve kirurške zahvate, a time je i započelo djelovanje Ratne bolnice Sveti Vlaho, čiji je ravnatelj kirurških djelatnosti bio Prim.dr.sc. Stijepo Bogdanović. Nova bolnica je osim dva velika agregata za napajanje električnom energijom i velikog spremnika vode imala dovoljno velike podrumske prostorije za stacionarno liječenje, te kvalitetno uređeno atomsko sklonište u kojima su bili smješteni Ginekološko-porođajni odjel i Pedijatrija.
Hitan prijem je bio smješten u prizemlju u neoposrednoj blizini novo oformljenih operacijskih dvorana. U prizemlju su tada već postojale dvije operacijske dvorane za ginekološke male zahvate koje su adaptirane i postale su operacijske sale u kojima su se obavljale sve kirurško - traumatološke operacije. Jedinica za intenzivno liječenje se nalazila u prostoru ispred sala, a također u neposrednoj blizini je bila smještena ambulanta za kirurške  male zahvate i sterilizacija. U podrumskim prostorima nalazila se još jedna pričuvna dvorana za slučaj da strada prizemlje.  Imali smo dovoljnu količinu potrebnog materijala za obavljanje našeg posla.

U svakom slučaju koliko god se činilo da smo u samom početku bili nespremni na ovakva događanja, bili smo jako dobro organizirani, kolegijalni, jedinstveni, hrabrog duha i visokog morala.

Kad su počele padati granate, kad je postala svjesna da je započela žestoka agresija na hrvatski jug, je li u ijednom trenutku pomislila o napuštanju Grada?

- Ne, niti jednom trenutku nisam niti pomislila napustiti Grad. Osjećala sam se tada potrebnom baš ovdje, među mojim ljudima. Želja je bila pomoći iz „sjene“ , onoliko koliko ja mogu svojim radom, svima onima koji su hrabro stali na branik Domovine žrtvujući ono što im je najdragocjenije - svoj ŽIVOT, kako bi sačuvali djedovinu. U svakom dijelu Grada bilo je preopasno, jer su različite vrste projektila padale svukuda. Nije preostalo ništa dugo nego se pomoliti Bogu za sve. 

Koliko je traumatično bilo raditi u takvim uvjetima?

- U takvim okolnostima ratna bolnica je funkcionirala izvanredno. Sve službe za prijem ranjenih i ozljeđenih su bile usko povezane. U trenucima velikog priljeva ranjenika, uz brzu trijažu naših liječnika, te vrlo često i skraćenu dijagnostiku, sam ishod zbrinjavanja ozljeđenih je bio vrlo pozitivan. Svaka najava i dolazak ranjenih osoba, bilo civila ili branitelja su bila na svoj način traumatična i stresna. Međutim, vremena za emocije bilo koje vrste tada nije bilo. Naš posao se morao odraditi, jer smo mi prvenstveno tu radi njih. Po završetku posla prisutan je osjećaj ponosa kada sve prođe baš onako kako treba, ali i osjećaj tuge kada nismo uspjeli.

Koja su joj se sjećanja najviše urezala u pamćenje, jesu li osjećali nedostatak sanitetskog materijala, opreme?

- U sjećanju su ostali prvi dani listopada, kada je rat počeo i kada sam se prvi put susrela sa ratnim ozljedama, te ranjenici koji su stizali u prvoj polovici studenog, ali najviše i najbolje pamtim dan Svetog Nikole 6. prosinca 1991.g. Toga dana sam zajedno sa mojim kolegicama Brigitom, Gitom i Natašom samo nastavila, odnosno produžila iz prethodnog dana svoje dežurstvo i čitav dan do u kasne noćne sate smo obavljale naš posao instrumentarke u operacijskim dvoranama, kirurškoj ambulanti i kirurškim odjelima. Čitavo vrijeme nismo bili u nedostatku potrebnog materijala. Ponekad nismo imali dovoljno vremena za pripremu zavojnog materijala, međutim naše kolegice ostalih kirurških djelatnosti, bi primjetile nedostatke i uvijek su nam dostavljale potrebno. Moram još jednom naglasiti to neobičnu povezanost, zajedništvo, sinergiju....svi smo bili jedno!

Rat je ostavio posljedice na ljudskim psihama, životima. Kako je ona nastavila život nakon rata, nakon što se susretala sa svim oblicima tragedije koja je pogađala branitelje, njihove obitelji, stradale civile...

- Znate kako kažu: „Ono što te ne slomije, to te ojača!“ U životnim situacijama kada prvi put doživljavaš rat najviše stradaju emocije. Pitaš se je li istina sve ovo što se oko tebe događa?  Sa šokom i nevjericom susrećeš se s ranjenim, mrtvim, uplakanim, ponekad gladnim i žednim.....prepoznaješ potrebe drugih, te nesebično i uz nadljudske napore  činiš sve kako bi tome drugom pomogao, ne misleći pritom niti na svoje potrebe. U svakom slučaju, ne ponovilo se!

 


L.Crnčević





KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme
bozicna_bajka_naslovna
LIFESTYLE
0      16|12|18 u 16:50
FOTO: Božićna bajka na Stradunu
mario_curic_naslovna
LIFESTYLE
0      16|12|18 u 16:14
BIRA SE CHEF GODINE: Dubrovčanin Marijo Curić trenutno na 9. mjestu
sarena_zima_u_uvali_161218_naslovna
LIFESTYLE
0      16|12|18 u 15:07
FOTO: Šarena zima u Uvali - mališani uživali u plesu i na radionicama
zbor_libertas_sveučilište
LIFESTYLE
0      16|12|18 u 12:57
Koncert zbora Libertas na Sveučilištu
dum_izdanja
LIFESTYLE
0      16|12|18 u 12:53
Top 10 božićnih darova za ljubitelje kulture

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne
komentara 0 16|12|18
FOTO: Božićna bajka na Stradunu







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija