LIFESTYLE
12.05.2018 u 08:25

Izbor Jelene Obradović Mojaš - knjige su i lijek i hrana

Bilo bi lijepo kada bismo imali više vremena za čitanje svih onih željenih i odabranih naslova koji nam prolaze kroz ruke ili su nam razne načine u okruženju... Ali stjecajem profesionalnih i znanstvenih interesa često uglavnom prebirem po stručnoj literaturi, osobito onoj posvećenoj Gradu i njegovoj uronjenosti u povijesni kulturni i duhovni krajolik - piše naša kolegica s Radio Dubrovnika, Jelena Obradović Mojaš, te nas izborom svojih omiljenih naslova upućuje na šetnju kroz dubrovačku prošlost i ovodobnost.


komentara  0

Kada bih tako željela osjenčati literaturu kojom bi se mogla skicirati slika povijesnog i ovovremenog Dubrovnika, posve nepretenciozno i na prvi pogled, taj bi slijed (nanizan abecednim redom prezimena autora čije su mi knjige nedavno bile u fokusu), otvorila Bersina knjiga Dubrovačke slike i prilike. U njoj su uistinu posložene slike jednog davnog ali u isto vrijeme dohvatljivog mentaliteta iz kojeg je stvarana urbana slojevitost.

Te se misli o gradu i ljudima šire i produbljuju i, u nekoliko viših dimenzija raslojavaju i usložavaju u knjizi visokih dometa "Okvir slobode" Zdenke Janeković Römer, iznimnoj literaturi o Dubrovniku.

Ista autorica objavila je i knjigu "Maruša ili suđenje ljubavi". Bračno-ljubavna priča iz srednjovjekovnog Dubrovnika, koja ju uz ostala djela, smješta u sam vrh historiografije. Uopće, pogled u „žensko pitanje“ ili „žensko vrijeme“ u raznovrsnim i katkada posve neočekivanim kontekstima, razlistava i knjiga "Vjerenice i nevjernice" Slavice Stojan.

Taj pogled u prošla stoljeća čini mi se posve necjelovit bez višestruko dragocjenog sadržaja, po svemu izdvojene knjige "Kazalište vlasti"Nelle Lonza kao i vlasteoskog rastera iz osebujnog opusa Nenada Vekarića.

Izdvojila bih naposlijetku, knjigu "Pripovijesti o Gradu" Nade Skatolini, za svakog „tko ćuti i misli“ ovaj Grad, sjeća se, pamti i ne zaboravlja. Pitak spoj gradske i empatijske osobne kronike Grada „iznutra“, na svojevrstan način, nastavlja Bersine Dubrovačke slike i prilike, dopisujući ih bojama i emocijama. Knjižicu prati mali, šesni i precizni plan Grada u kojem su označena mjesta o kojima se u knjizi govori, a kojih danas na Stradunu i oko njega uglavnom i na žalost više nema.

Mnogo je drugih sličnih knjiga koje prebiru dubrovačke novije i starije vremenopise, ali ovaj mali amarcord na mah posloženih naslova činio mi se prikladnim podsjetnikom da možda nije sve izgubljeno i ostavljeno tek i samo u knjigama. Kojima mjerimo vrijeme u njima zabilježeno i ovo naše, nestrpljiivo.

S odmakom od stručne i slične literature ali i i dalje „u okrilju prošlosti“, čitav emotivni svemir jednog izmišljenog Dubrovnika živi među stranicama knjige "Miris veluta" Davora Mojaša. To je jedna od onih knjiga koja mi je uvijek blizu. Na svaki način.

p.s. Dobila sam jučer od rodice na dar knjigu Sv. Hildegarda i hrana kao lijek Wigharda Strenhlowa. Od kad je do mene došao prvi glas o toj knjizi, prizivala mi je u sjećanje dobri stari Fosterov naslov Jelo iza samostanskih zidina... s razlogom? Tek ću vidjeti. Listam... jer i knjiga je i hrana i lijek. 







KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net








Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne







 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija