PUT OKO SVIJETA
05.10.2019 u 13:05

PUTOPIS Bella Italia: Modena - Bologna - Firenca - Padova

Bologna - Firenza - Padova - Modena, četiri dana, četiri grada. Posjet obitelji i turističko razgledanje uz obilje dobre hrane i vrhunskih vina, nevjerojatni spomenici kulture koji se u ovom dijelu Italije nalaze u gotovo svakom gradiću, naš je sprint po Toskani, Emiliji – Romagni i Venetu učinilo nezaboravnim. Gradovi i gradići sjeverne Italije počeli su se razvijati još u prapovijesti. U srednjem vijeku i renesansi bili su najrazvijeniji dijelovi Europe, a otada do danas samo se nadograđuju. Slojevi povijesti i umjetnička ostvarenja u kamenu, freskama, slikama i arhitekturi vidljiva su na svakom koraku, ali ih to ne priječi u suvremenom razvoju.

Napisala: Katarina Fiorović


komentara  0

Zrakoplovom do Venecije, direktno s Čilipa, putuje se oko 45 minuta. U niskom letu, ako sjedite kraj prozora, može se uživati u ljepoti jadranske obale i otoka. Pogled na venecijansku lagunu iz zraka, na neobične ladanjske kuće usred močvare, vrtove s ribnjacima, pa onda i povijesno središte, bili su najljepša dobrodošlica u zemlju u kojoj sam kao tinejdžerica dolazila najmanje dva puta godišnje, a odavno nisam bila.


Naime, moj stariji brat živi i radi u Italiji od 1987., a u Modenu se s obitelji iz Napulja preselio 1991. U njihov mali stančić uskoro smo došli i mi, izbjeglice od rata, starac i tinejdžerica. Modenu sam tada upoznala uzduž i poprijeko, no nije mi bila niti malo draga, usprkos svim tim lijepim građevinama i ugodnom načinu života. Falio mi je Grad. Sada je gledam drugim očima i stvarno je fascinantna s tim svojim drvoredima, širokim ulicama, biciklističkim stazama, romaničkom katedralom nevjerojatnih proporcija (na listi UNESCO-a) iz 12. stoljeća, na kojoj su po prvi put napravljeni kameni reljefi s tematikom koja i nije bila strogo sakralna.

Modena je jedan miran, stambeni grad od 140 000 stanovnika. Za talijanski dio moje obitelji ona je premirna i uspavana. U njoj se proizvodi Maserati, nedaleko u Fioranu i Ferrari, u Sassuolu je najveće europsko središte industrije keramičkih pločica, a prehrambena industrija im je glavna gospodarska grana. U Modeni su ljudi uglavnom jako bogati i vole miran život, a svoje slobodno vrijeme provode u ekskluzivnim restoranima i klubovima, vozeći bicikle po okolici... Naš posjet obilježio je Festival filozofije, koji je na ulicama okupio mase ljudi, koji su slušali filozofske rasprave, glazbeno –poetske recitale, glazbu...Nakon obilne večere koja je počela s napolitanskim pomadorama i mozzarellom di buffalo, a završila sa sladoledom iz najstarije modenske slastičarne, prošetali smo ulicama grada i uživali u ljetnoj živosti, glazbi i umjetnosti i naravno u vinu.

Kad sam već na vinu, u svakom smo gradu kušali nešto novo, a po izboru znalaca, a jedno baš moram posebno istaknuti jer je dijelom zasluga i moje nećakinje Giulije, koja kao diplomirani enolog radi u vinariji "Ventiventi", blizu Modene. Ricanto je prvo rose vino ove regije u kojoj se uglavnom proizvode pjenušci i slatka vina. Napravljeno je od lokalne sorte lambrusco sorbara, a miriše na jagode i šumsko voće. Izvrsno je. 

Krenimo južnije prema bajkovitoj brežuljastoj Toskani i gradu Medicija, Leonarda, Dantea. Brzim vlakom Frecciarossa (Crvena strijela), udaljenost Bologna – Firenza oko 100 kilometara pređe se u nepunih sat vremena. U Firenzu smo došli rano ujutro i odmah se uputili prema muzeju Uffizi, gdje smo u 8 i 30 imali rezervirani termin. Gužve su ovdje tijekom dana nesnosne, a grad je postao, slično kao i Dubrovnik, više turistička destinacija, nego mjesto u kojem se živi.

Palača Uffizi, kao što joj i samo ime govori (uredi) bila je sjedište vladanja Firenzom, pod jednim krovom ujedinila je administrativne urede, sud i državni arhiv. Danas je tamo muzej s obiljem umjetnina iz zbirke Medicija, remek djelima Botticellija, Giotta, Andrea  del Verrocchia, Leonarda da Vincija, Tiziana, Rubensa... Audio vodič i rezerviran termin pomažu u snalaženju, no gužve, pogotovo turista s dalekog istoka, koji svojim rastom ne mogu zakloniti sliku, ali zato visoko podignutim mobitelima i tabletima mogu, malo su me iznervirali, kao i brojni privatni vodiči koji na raznim jezicima govore pred svakim izloškom. Ipak usprkos svemu, kad uživo vidite Botticellijevo „Proljeće“ ili „Rađanje Venere“ ili Caravaggiovu „Medusu“, shvatite zašto je umjetnost ono što životu daje smisao. Nekoliko sati šetnje među vrhunskim slikama i kipovima napravi Vam to da sve ono što nije sasvim posebno, a ipak je iznimno vrijedno, prestanete primjećivati.


Nakon nevjerojatnog Uffizija, pogledali smo i Galileov muzej, nekada Institut i muzej povijesti znanosti. Fascinantni su ti strojevi, naprave i otkrića, koja smo tamo vidjeli od teleskopa, znanstvenih paradoksa do naprave koja određuje gibanje Jupiterovih mjeseca, pa u vosku izrađene u prirodnoj veličini komplikacije pri porodu vezane uz položaj beba.

Dva muzeja bila su dovoljna da ogladnimo, pa smo se preko Starog mosta na kojemu su isključivo i samo zlatarnice, prebacili na drugu stranu rijeke Arno.

Šetajući ponajviše sporednim ulicama, koje najviše otkrivaju o životu nekog  grada, pronašli smo malu zalogajnicu s domaćim proizvodima. Pršut iz Parme, mozzarella burata iz Puglie, domaća toskanska jela i vina. Tek dva stola u šarmantnom interijeru i jedna konobarica-kuharica, studentica jezika. Parmigiana, zapečene balančane sa sirom, ribollita, toskanska juha od kruha i povrća i sve drugo što smo jeli, bilo je izvrsno, kao i crno toskansko vino, a cijena nas je iznenadila prihvatljivošću.

Nakon odmora, krećemo ubrzanim korakom prema Katedrali u kojoj se nalazi i kripta, a ispred nje je krstionica u obliku osmerokuta s oslikanom kupolom i četiri pozlaćena vrata s umjetničkim reljefima biblijskih priča. Katedrala je izvana ukrašena nizovima kamenih kipova, čipke u više boja kamena, tako je obložena i krstionica. Redovi se čekaju na ulazu u obje. Unutrašnjost katedrale i nije me baš impresionirala, dok su freske u krstionici sasvim druga priča, u kriptu nismo uspjeli ući jer se u 16 sati zatvara.

Nakon obilaska u kojem smo se opet zadržali duže od planiranog, popili smo kavu s pogledom na katedralu. I nije kava na Stradunu skupa uopće, a čini mi se da je i kvalitetnija od ove firentinske, a i usluga je bolja. Firenza me po gužvama podsjeća pomalo na ono u što se pretvorio Dubrovnik. Gomile turista s telefonima i tabletima je gaze, slikavaju i nestaju. A na ulicama je malo domaćih ljudi, malo života. Naravno, Firenza je puno više od onoga što smo mi u jednom danu mogli vidjeti.

Brzi vlakovi su zakon, no za posjet Bologni nije na potrebna velika brzina, pola ure regionalnim vlakom, koji sporije vozi kroz plodna polja i nizinske pitome gradiće. Studentski grad u ravnici, nevjerojatnih proporcija s tisuću priča iz povijesti i onih koje se na njegovim ulicama upravo pišu. Inače je Bologna najcrveniji grad u Italiji. Bolonjci su uvijek bili buntovni, pa su tako smislili kako se što duže othrvati pripajanju papinskoj državi. Gradska bratstva gajila su svoje kultove kršćanstva, gradili su vlastite crkve i visoke tornjeve za izviđanje. Ti su tornjevi bili toliko popularan znak moći da ih gradila svaka bogatija obitelj.

Zanimljiva mi je priča o bolonjskoj katedrali, koju su jer je bila veća od Sv. Petra u Rimu, doslovno morali skratiti, pa se sa stražnje strane vidi taj nelogični rez. Velika proporcijama, Katedrala je za razliku od firentinske izvana ostala nedovršena, neukrašene fasade, ali je zato iznutra nevjerojatno raskošna, U njoj se nalazi i prvi nulti meridijan, na kojem svjetlo svojim padom pokazuje položaj Sunca tijekom godine.

Neslužbeni moto Bologne glasi: „kruh je život, vino je veselje, a marihuana lijek“. Upisan je i u slikariju jednog nadsvođenog pločnika. Sve su ulice u starom dijelu Bologne nadsvođene jer su svi koji su gradili kuće morali odvojiti popriličan komad zemlje za pločnik i obvezno ga natkriti kolonadom. Tako u tom dijelu grada ni po kiši ne trebate ombrelu.

Tu su cijene znatno manje nego u Firenzi, turista je puno manje, a život pršti iz svih ulica, restorančića, kafića. Pozivi na proteste vrište sa svih oglasnih ploča. Tamo uvijek netko prosvjeduje. U ulici koju lokalci zovu "Ulica degradiranih", nekada je bio gradski slam, sad su je preuzeli studenti, umjetnici i revolucionari i napravili od nje možda najživlji dio grada, oslikan grafitima.

Bologna je prepuna velikih parkova, a na brežuljcima poviše je crkva sv. Luke i  3.766 metara duga kolonada koja svetište spaja s gradom. I ovdje se odlično jede, specijalitet su tortelini, a odlične su i lazanje i pasta i polpete i vino. Cijene su još niže nego u Firenzi, a ovdje smo jeli dva puta, jednom blizu, a drugi put točno na glavnom trgu. Sve tople preporuke dajem ovom gradu, kako za studiranje i život, tako i za posjet.

Posjetili smo naravno najstarije sveučilište i anatomski teatar, kao i arheološki muzej s bogatom zbirkom etruščanske i egipatske, te naravno rimske kulture. E da ne zaboravim, Bologna je kao i Venecija grad izgrađen na kanalima, to se vidi na dva mjesta gdje su kanali još otvoreni, no ispod grada veliki je labirint podzemnih tunela, pa se može na turu kajakom podzemno. Nismo stigli, ali svakako je zanimljivo.

Inače grad živi 24 sata na dan, svaki dan, ali se od 3 sata ujutro ne smije točiti alkohol. To je nova mjera koju je uveo gradonačelnik da građane povijesne jezgre zaštiti od pijane studentarije.


Padova, grad sv. Ante i grad kojime je na ovom putovanju najviše dojmio. Padova je velika, ali i zbog močvarnog zemljišta, zgrade su niže od onih u Firenzi i Bologni, drugo je najstarije europsko sveučilište, stoga puna studenata, nevjerojatno čista i uredna, a ljudi su jako ljubazni.

U Bologni i Firenzi na ulicama su mase beskućnika i prosjaka koji, ako im se, kao naivna ja, približite i nešto darujete, neće otkačiti. Jedan, drugi, treći, i ne puštaju me. Valjda sam takav lik, a imaju svi neke svoje fore, tipa poklone vam ružu jer ste lijepi i divni, a onda muža povuku za rukav i traže 5 eura. Kao da se ne osramoti. Onda žena klaun traži novac za svoju tužnu djecu, pa ciganka, kad joj ne date pare traži cigare, pa čovjek od 200 kila ispred restorana govori da je gladan...Ne znam jesu li pravi, ali milosrđe mi je nakon 20-og prosjaka i njihove agresivnosti naglo opalo.

U Padovi prosjaka nema, nema baš ni puno imigranata, koji se u svim drugim gradovima skupljaju oko željezničkih stanica. Centar Padove je mali otok okružen rijekama i kamenom ogradom u dva niza ukrašenom kipovima poznatih talijanskih umjetnika, mislioca i znanstvenika, koje je ovaj bogati grad privukao na svoje sveučilište.

Kažu mi da su u Venetu, kojem Padova pripada ljudi poprilično ksenofobični, dok oni za sebe tvrde da je u njih dobrodošao svatko voljan raditi i zaraditi svoj kruh. Divna arhitektura, osjećaj sigurnosti i ugode, jer ovdje je povijesna jezgra puna stanovnika, na prozorima se sadi cvijeća, kafići su puni. Upravo kad smo mi bili bio je Festival znanosti. Trgovi puni mladih ljudi, koji nešto eksperimentiraju, raspravljaju, radionice razne posvuda na otvorenom...

U Padovi smo obišli fascinantnu crkvu sv. Antuna Padovanskog, gdje se nalazi i njegov grob, ali i grob posvećen svim znanstvenicima i umjetnicima koji su doprinijeli razvoju čovječanstva, a nisu bili kršćani. Lijepo. Crkva je izvana ogromna građevina od cigle, a iznutra prekrasno oslikana i ukrašena, a dok smo je razgledali pratio nas je tihi mrmor krunice i odjek tihe glazbe orgulja u crkvenim kupolama.


Ono što u Padovi svakako treba vidjeti je kapelica Scrovegni, ova obitelj u 13. stoljeću obogatila se na kamatama. Okrutnost Scrovenija zbog kojeg su osiromašili mnogi građani kažnjena je tako da su mu djecu na ulicama svi nazivali "svinjama" i ugled im je bio, usprkos bogatstvu, na vrlo niskoj razini. Tako je njegov sin odlučio izgraditi i oslikati kapelicu, koju će pokloniti građanima i tako pred njima, ali i pred Bogom iskupiti grijehe svoga oca.

Rezidencija i kapelica izgrađene su uz zid rimskog amfiteatra.  Sve oko kapelice u bombardiranju je srušeno, tako da je ona sada uz veliki okolni park jedini ostatak te raskošne palače. U kapelicu Scrovegni možete ući samo ako rezervirate svoj termin i to točno 15 minuta. Prije ulaska pripreme Vas na ono što ćete vidjeti dokumentarnim filmom i onda uđete u oslikanu crkvu, koju je na početku 14. stoljeća oslikao Giotto i ne možete doći sebi. Ta freska, usprkos vremenu još svijetli svojim bojama, izrazi i slikarije su prekrasni. U svakom slučaju to treba vidjeti.

Venecija je ostala kao ideja, ali zbog umora i promjene planova, tek smo na povratku nekoliko sati prošetali kroz grad na vidljivim kanalima i oprostili se od Italije i obitelji do nekog drugog puta, nadamo se vrlo skoro.






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne
dublin_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      09|11|19 u 13:04
PUTOPIS: Posjetila sam Dublin, ali se ne bih tamo preselila
cruise077
PUT OKO SVIJETA
0      03|11|19 u 21:58
PUTOPIS: za kapetanovim stolom na kruzeru "Anthem of the Seas"
MAROKO_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      27|10|19 u 08:15
Tina i Ivana su putovale u Maroko i savjetuju: dobro se pripremite!
risnjak_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      26|10|19 u 08:16
PUTOPIS: Što znači kad vas u Gorskom kotaru ujutro pitaju jeste li oprali zube?
ibiza_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      19|10|19 u 09:38
PUTOPIS: Ibiza - otok s najviše propuštenih letova






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija