KOMENTAR TJEDNA
28.06.2019 u 21:26

KOMENTAR: žičara i bankomati - od euforije do omalovažavanja

Da, puno je razloga za biti nezadovoljan životom u Gradu, ali.....neke odluke koje se donose mogu biti i razlogom za ne biti nezadovoljnim. Da, mislim na žičaru i bankomate....tvrde orahe zbog kojih su na račun vlasti pljuštale kritike. Ali, što se dogodilo kada se za te probleme našlo rješenje?

Napisala: Lidija Crnčević


komentara  1

Ovih smo dana bili svjedoci kako se stvari, dok se ne riješe - prenaglašavaju, a kada se riješe - omalovažavaju.

Govorim o problemu sa žičarom - dok je Excelsa vozila bez koncesije, građani su bili bučni - radi mita se ne zatvara, tko je dobio kuverte, nema reda u našoj zemlji i slično, a onda je Franković presjekao i - zatvorio žičaru. No, kratko je trajalo tapšanje po ramenu - veoma brzo počelo je - je li morao zatvoriti u srcu ljeta, tko će plaćati penale za prodane, a neispunjene usluge vožnje prema Srđu, tko će platiti i od čega zaposlenike u restoranu i suvenirnici na brdu i sl. - počeli su pritisci "izgubljenog novca" na sve strane i podrška Matu Frankoviću počela se topiti poput komada leda na suncu. Brzo se zaboravilo da su i prethodnici aktualnog gradonačelnika imali mogućnost sličnog djelovanja - ali nisu "išli do kraja". Zašto, u ime koga ili čega? Franković je zagrizao u tvrdi orah - Anto Rusković je poznat kao nemilosrdni pravnik, ekstremno lojalni zaposlenik Lukšićeve grupacije, a Franković je član stranke koja je, ruku na srce, i zakuhala cijelu tu kašu oko žičare, od privatizacije Atlasa i prodaje vrijedne dubrovačke srebrenine. Zasigurno nisu baš svi ni u stranci bili oduševljeni što netko "njihov" rješava "preko koljena" koncesiju kojoj je HDZ godinama gledao kroz prste, a s nedefiniranim stavovima i netransparentnim ponašanjem po pitanju žičare nastavio je potom i bivši gradonačelnik Vlahušić. Možda se moglo dobiti više, možda je rok koncesije mogao biti kraće, možda se moglo u pregovore oko žičare uključiti i rješavanje projekta Centra iza Grada, ali bi to nedvojbeno oteglo pregovore i dogovore s "tvrdim" i vještim Ruskovićem. Da rezimiramo: sve se to moglo i prije i nije postignuto rješenje. Danas je potpisan ugovor s Excelsom, žičara sutra počinje voziti, Franković je manevrom zatvaranja uspio "natjerati" predstavnike Excelse da okončaju trakavicu s koncesijom. 

U mnogočemu Dubrovnik prednjači po problemima koje donosi masovni turizam koji se više ni ne može utrnuti kao prejako svjetlo u kristalnoj dvorani. Kad ih već ne može preduhitriti, dobro je da iznalazi modele da ih rješava. Bankomati su počeli nicali poput gljiva poslije kiše zadnjih mjeseci, "građani - njorgetala" gotovo su dnevno o tome širili svoje nezadovoljstvo preko društvenih mreža. Trebalo je, doduše, proći neko vrijeme da ih se čuje. Ali, čulo ih se. I poslušalo. I prije su ljudi u gradu njorgali. Ali su oni na adresi ispred Dvora 2 imali čepiće koje nisu nikako vadili iz uši. Problem nije samo dubrovački jer je epidemija bankomata dijagnosticirana u mnogim gradovima  na obali. No, čini se da ga je pod plaštom UNESCO-a lakše mijenjati i ponuditi i drugim gradovima kao model ponašanja i uklanjanja prekobrojnih bankomata. Donesena je gradska odredba usuglašena u Ministarstvu kulture o neophodno potrebnoj suglasnosti konzervatorske struke za postavljanje bankomata u povijesnoj jezgri - ali i sankcije koje će pratiti oglušivanje od njene provedbe. Tvrdoglavima će se moći naplaćivati kazna od 10 tisuća kuna dnevno. Svi ljudi na svijetu, ne samo NAŠI, najlakše razumiju udarac po takulinu.

Možda je sada i građanima postalo normalno da se posluša glas građana, ali donedavno, budimo iskreni, bili su to uglavnom uzaludni vapaji živućih u Gradu.

Ne treba idealizirati. Imamo mi u Gradu jako puno razloga za biti nezadovoljni, svatko od nas uključenih u svakodnevni život grada bijesni zbog prometa, zbog kolona u kojima je svako drugo vozilo taksi, nekontrolirane izgradnje koja će "navaliti" još više vozila na ograničene i prekapacitirane prometnice, more postaje opasno šporko i fekalizirano, infrastruktura ne prati apartmanizaciju i preizgradnju, stanovnici koji održavaju Grad živim tijekom cijele godine susreću se s problemima života gotovo pa kao "u zatvoru" ... imamo puno razloga za biti nezadovoljni, istina, ali evo događaju se i neki razlozi zbog kojih možemo biti manje nezadovoljni. 

Iako u ljudskoj prirodi postoji ta neka crta koja i rješenje najvećeg problema, kad ga više nema, doživljava kao olako dobivenu pobjedu ili "piece of cake", ne bi trebalo prebrzo i olako zaboravljati. Jer između početnog voljnog momenta da se nešto riješi i konačnog rješenja nerijetko počiva proces u kojemu valja preskočiti brojne prepreke i noge koje usporavaju ili žele posve onemogućiti ulazak u cilj.    






KOMENTARI / Komentiraj
   
   

mak 01.07.19 u 14:27
Prvo, pokazalo se da je u državi samo jedan Penava, ostali kad ih nazove premijer umru od straha.Drugo, u Gradu nema oporbe, jer tko bi normalan digao ruku na Gradskom vijeću za koncesiju na čak 50 godina, uz 15% naknade, predma je DORH sugerirao 30%. Da je gradonačelnik izborio makar 20% mogao je držati žičaru zatvorenu, što se mene tiče, i 2 godine vazda bi imao moju potporu. Ovako, postavlja se zaista realno pitanje, zbog čega je žičara zatvorena?





Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija