PUT OKO SVIJETA
18.05.2019 u 13:34

PUTOPIS: Amsterdame, vidimo se opet!

Jeftine, direktne avionske karte, kao i pristupačan smještaj, na koje smo slučajno naišli par mjeseci prije, bili su poticaj da se, krajem ožujka obiteljski uputimo u Amsterdam. Nepunih pet dana pokazalo se premalo za sve što smo željeli vidjeti, no dobrim planiranjem uspjeli smo osjetiti bilo ovog grada. Mnogima je prva asocijacija na Amsterdam coffee shop i bogat zabavni život. I stvarno, ulicama kroz centar, hodaju brojni turisti s jointima u ruci, polupijani, a Crvena četvrt radi punom parom. Klubova sa svim mogućim i nemogućim vidovima zabave ima posvuda, no glavni grad Kraljevine Nizozemske puno je više od piva, trave i noćnih izlazaka. 

Napisala: Katarina Fiorović


komentara  0

Dolaskom na glavnu željezničku stanicu bili smo oduševljeni njezinim izgledom. Vlak s aerodroma iskrcao nas je u neogotičkoj zgradi, koja izvana izgleda kao dvorac, poviše nas stakleni svod, oslikani stropovi, kao ona stanica na kojoj mali čarobnjaci čekaju vlak za Hogwarts u Harry Potteru. Tu se spajaju metroi iz svih dijelova grada, vlakovi koji spajaju Amsterdam s ostalim dijelovima Nizozemske, a pješke ste u samom centru.

Sunčano nedjeljno poslijepodne odlučili smo bili provesti u besplatnom vođenom điru kroz centar, ali naše planove omelo je kašnjenje leta, navodno jer je poviše Austrije na nebu bila velika gužva. U zrakoplovu je bilo puno domaćih ljudi, ali i mlada ekipa susjeda iz Crne Gore, koji su nas zabavljali tijekom tih 25 minuta čekanja, ali i dalje tijekom cijeloga leta. Na letu je bio i direktor zrakoplovne kompanije, kojemu je bio rođendan, pa je netko od njegovih suputnika zamolio putnike da mu otpjevaju rođendansku pjesmu i svi su prihvatili, no iza toga ništa. "Pa barem da je pićem počastio", komentirali su mladi susjedi, a cijeli se avion dobro nasmijao.

U hostel nismo mogli prije 17 sati, pa smo prtljagu ostavili u garderobi i uputili se u šetnju. Odmah smo ostali oduševljeni arhitekturom, nizovima neobičnih uskih kuća uz kanale s velikim prozorima i kukama na fasadama. Naime, kuke služe za unošenje namještaja i drugih teških stvari kroz prozore jer su im skale preuske. Neke od kuća čudno su nakrivljene, ali gotovo svaka je ukrašena cvijećem, zelenilom, klupama, koje su lancima vezane, jer očito se i njih krade. Često smo nailazili i na, gotovo prometne, znakove, koji upozoravaju da mobitele i novac držite na sigurnom. Mi nismo imali takvih iskustava.

Nakrivljene kuće, kasnije smo saznali, imaju problema sa statikom. Naime cijeli je Amsterdam izgrađen na pješčanom sprudu, a temelju kuća drže se na velikim deblima utisnutim u pješčanu podlogu i do 20-ak metara. Dokle god su debla utisnuta u mulj i razina vode u kanalima je stabilna i kuće stoje. Kad razina vode padne i dođe do zračnih džepova između drva i temelja, kuće se nakrive. No ovdje to bez puno problema popravljaju i obnavljaju, a razina vode u kanalima regulirana je posljednjih desetljeća učinkovitim sustavom, pa se na kućama, koje se još nisu nakrivile takvo što ne bi trebalo dogoditi. Zanimljivo je kako su zbog tih laganih temelja i kuće građene od laganih materijala, a veliki prozori, osim što dovode svjetlost, također su bili u funkciji gradnje što lakših kuća. Praktični i umjereni Amsterdamci donijeli su i stroga pravila kolike pojedine kuće mogu biti, pa je visina, ali i širina fasade bila strogo ograničena pravilnikom. No kuće su u dubinu, mogle dosezati i do drugog kanala, a mnogi su bogati trgovci gradili po dvije, tri fasade s vratima za jednu širu kuću.

70., 80. godina 20. stoljeća, stambeni prostor u Amsterdamu bio je kao i danas jako skup, pa su se u to vrijeme mnogi naselili u brodovima ili plutajućim kućama uz obale kanala. Danas to nije više jeftin način življenja, jer su svi ti brodovi i splavovi spojeni na vodovod, kanalizaciju, plin, struju, a plaćaju i porez na nekretnine, jer brodovi na kojima se živi, ne plove. Ljudi koji žive uz kanale, imaju imale barke i lađe kojima se okolo kreću, a svi naravno voze bicikle, koje čini se imaju prednost i pred automobilima i pred pješacima. Mi koji smo greškom, više puta biciklističku stazu zamijenili pješačkom, susreli smo se s brojnim nervoznim Nizozemcima. Nije bilo ugodno. A biciklističkim stazama jure i električna vozila, koja se zovui "Kanta" i oni nemaju puno obzira prema pješacima.

Zanimljiva je povijest ovog grada koji je nastao na ušću rijeke Amstel. Na jedan način, slična je našoj dubrovačkoj povijesti. Šačica spretnih trgovaca se udružila, izgradila brodove, započela međunarodnu trgovinu, osnovala komunu, ustanovila pravila ponašanja … 

No, ono što Dubrovnik razlikuje od Amsterdama je činjenica da je otkrićem Amerike, Sredozemlje izgubilo primat u trgovini, da je Nizozemska imala svoje kolonije, na kojima se izrabljivanjem obogatila, kao i da su znatan novac zaradili na sramotnoj trgovini robljem. Iako je u samom Amsterdamu bilo zabranjeno imati robove.  Ono što je zanimljivo u svim muzejima povijesti ta se sramotna povijest ne skriva, nego dapače, točno se zna koliko je robova iz kojih zemalja u koje zemlje prevezeno i prodano i uvijek se to spominje kao sramota nizozemskog naroda.

Amsterdam, iako i danas veliki grad, i dalje se širi, ali vrlo planski i smišljeno. Stari industrijski pogoni u luci, obnavljaju se u hotele, muzeje, knjižnice. Donedavno nenaseljeni sjeverni Amsterdam, postao je planski izgrađeno naselje u kojem žive mladi poslovni ljudi. Svako novo naselje prati komunalna infrastruktura, ali i dobro osmišljeni javni prostori. Parkova i zelenih površina je mnoštvo i to nisu parkovi od 100-200 kvadrata, već od tisuću, dvije.

Ono što mještanima ovog grada, ali i cijelog ovog dijela Europe kronično nedostaje, jest lijepo vrijeme i sunce, jer kako su nam se mnogi požalili, veći dio godine ovdje je sve sivo i kafeno, nedostaje boja i svjetla. Onoga čega mi imamo u izobilju.

Uf, koliko sam napričala, a nisam ni došla do prve znamenitosti. Nas je bilo četvero na ovom putu, suprug, ja i naše tinejdžerice. Trebalo je u pet dana ugurati svačije želje. Ja sam htjela vidjeti vjetrenjače i tulipane, koji su upravo procvjetali, pa smo tako drugi, sunčani dan krenuli u  Keukenhof, ogromni park, izložbeni prostor cvijeća, prije svega tulipana. Četiri smo sata šetali u toj divoti, a ima u parku i jedna vjetrenjača.Neću trošiti riječi, pogledajte fotografije.

Iza cvijeća, vratili smo se u Amsterdam na njihov trg muzeja. Sunce je i dalje grijalo, pa su ljudi ležali po travi i sunčali se, a mi smo krenuli na rezerviran termin posjete muzeja Van Gogh. Dva sata smo uz audio vodič gledali njegove slike i naučili puno životu i djelu ovog velikog slikara, koji je umro nesretan. Svjetsku slavu je postigao, nakon što je udovica njegovog brata, koji ga je uvijek podržavao, odlučila osnovati muzej i vrlo umješno proširila glas o njegovoj umjetnosti. I tako usput, od jako siromašne udovice s malim djetetom, uskoro je postala  jako bogata dama. Muzej i danas stoji na istom mjestu, a teško da netko ne zna tko je bio Vincent.

Odmah do je muzej suvremene umjetnosti. Zabavan, neobičan, a u nekim dijelovima, meni potpuno nerazumljiv. No uz stalni postav bila je izložba jedne afričke umjetnice, koja je na ogromnim platnima s debelim slojem boje, naslikala prizore iz života afričkih seljaka. Jako mi se svidjelo. Tu sam se najduže zadržala. A kako sam već rekla, nas četvero imamo različite ukuse, pa tako i u muzeju, svatko krene svojim putem.

I napokon kad smo obišli sve ovo, glad nas je savladala. Uletili smo u neki talijanski restorančić u kojem sve redom rade Turci, naručili hranu i piće, a bez da smo gledali cijene. Sve je bilo izvrsno, a cijena jednaka kao u dubrovačkim restoranima.

Umorni zadovoljni krenuli smo u hostel, udaljen 15 minuta od centra metroom. To je ogromna zgrada, a sobe od dvoje do 4 ljudi imaju vlastite banje, recepcija i bar u prizemlju rade 24 sata, a nije ni 50 metara udaljen od stanice podzemne. Cijena noćenja po osobi je 12 eura, a svaki drugi dan vam čiste sobu, mijenjaju posteljinu i šugamane. Sve čisto,uredno, osim što je i omiljeno mjesto raznih ekskurzija, pa u se večernjim satima čuje pjesma na svim mogućim jezicima svijeta. Ipak u ponoć sve se smiri.

Treći dan posvetili smo Rembrandtu i Državnom muzeju Rijksmuseum u kojem je bila posebna izložba njegovih minijatura. Posjetili smo i njegovu rodnu kuću. Uglavnom izgleda da je on bio neobično brz crtač, a posebno u crtanju/urezivanju bakroreza, koje je radio realistično, kao fotografije i otiskivao ih u vlastitoj kući. Imao je on i drugi izvor prihoda, učenike, koji su mu plaćali poduku, ali i posao prodaje umjetnina. No usprkos svemu tome i djelomičnom bogatstvu, bankrotirao je, a sin koji je preuzeo posao, spasio ga je. Njegova poznata slika Noćna straža visi također u ovom muzeju, koji bi trebalo obilaziti nekoliko dana. Cijela povijest Nizozemske je u njemu od nastanka grada, razvoja mornarice, kolonija, umjetnika, svakodnevnog života…. Obišli smo ga cijelog, ali smo samo 1/3 uspjeli apsorbirati.

Umorni i gladni ovaj smo put odlučili jesti u jednom argentinskom restoranu, kojih je uz one talijanske cijela sila. Zašto? Zato što su ovi drugi uglavnom restorani koji se otvaraju ili zatvaraju oko 18, a često treba imati i rezervaciju. Domaći to znaju, pa su u takvim restoranima uglavnom Amsterdamci, a turisti naiđu na rečenicu "no reservation, no table". Nisu domaćima baš dragi turisti, ne obraćaju puno pažnje na nas, u lokalima domaći uvijek imaju prednost. Čeka se na sve, na kavu, na pivu, na hranu i nitko se ne uzbuđuje. U Dubrovniku su, vjerujte i konobari ljubazniji 100 puta i usluga brža. O kvaliteti hrane neću jer u dubrovačkim restoranima ne jedem često. Sve što smo jeli u Amsterdamu bilo je izvrsno. Drugačije, ali dobro, a dimljeni losos s povrćem, moj je favorit.

Nakon silnih muzeja i hodanja treći smo dan odlučili poći na izlet brodom kroz kanale, laganu šetnju kroz muzej voštanih figura i posjet velikoj placi na kojoj se na ulici prodaje sve i svašta, a posjetili smo i izložbu Body art. Jeli smo u nekom lokalnom bistrou, gdje smo bili jedini stranci. Svugdje gdje smo došli su nas pitali odakle smo. Svi zbog nogometa znaju za Hrvatsku, ali Dubrovnik je apsolutna zvijezda, bilo zbog mora i sunca, zidina ili Igre prijestolja, svi nas znaju. Lijep je to osjećaj.

Četvrti dan posjetili smo Amsterdamski ogranak poznatog petrogradskog Hermitagea. Izložba kojom su spojili istok zapad od prapovijesnih vremena do danas, kao i brojni izlošci iz ruskih kraljevskih rezidencija. Nevjerojatno. Ovaj muzej je moj favorit. Nije prevelik, a koncept i izlošci su svi redom prva liga. Oduševio me pisaći stol Katarine Velike, koji ima mnoštvo tajnih odjeljaka, škrabica… Kažu, kad ga je naručila, platila ga je oko 3 milijuna eura.

Posljednju večer proveli smo, već dobro izmoreni, na trgu na kojem je mnoštvo kafića uz nekoliko pivica, grijalice sa svih strana, dekice. Ujutro smo rano imali let za doma. Amsterdame, vidimo se opet!

VAŽNO:

- Ukoliko imate u novčaniku novčanicu od 500 eura, u Amsterdamu je nećete moći iskoristiti, jer većina ljudi plaća karticama, pa nitko nema "toliko" keša za vratiti kusur. Najbolje imajte uvijek spremnu karticu, jer su čak i aparati za kavu i grickalice prilagođeni samo kartičnom plaćanju.

- Javni prijevoz je zakon, a ukoliko kupite turističku karticu imate besplatan ulaz u 60 državnih muzeja, besplatan prijevoz metroom, tramvajem i autobusima, kao i obilazak kanala brodom i popust od 25 posto na sve ostale izložbe koncerte, predstave, izlete... ali i popuste u mnogim restoranima, kafićima...Isplati se.

- Nemojte se ni pokušati švercati u javnom prijevozu jer kartice se poništavaju na ulazu i na izlazu.

- Sve od kupnje turističke kartice, karte za vlak od aerodroma do centralne stanice, do rezervacije posjeta muzejima (Van Gogh i Rembrant) i izleta, možete unaprijed napraviti putem interneta, osim što turističku karticu treba fizički preuzeti na aerodromu u uredu turističke zajednice.






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne
marija_grazio_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      24|08|19 u 11:40
PUTOPIS: Otkriveno i sakriveno lice glavnog grada Švedske
zarko1
PUT OKO SVIJETA
0      10|08|19 u 09:47
"Bolje mi je bilo napisati putopis, nego riskirati sa sedam godina nesreće"
stpetersburg0
PUT OKO SVIJETA
0      06|07|19 u 17:55
PUTOPIS: putovanje u Sankt Peterburg se ne odbija...
tovaric_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      23|06|19 u 17:41
PUTOPIS/ “Tovarić gre“: Dubrovnik – Blidinje
putopis_minhen_selb_08
PUT OKO SVIJETA
0      08|06|19 u 21:01
Tri dubrovačke studentice putovale su kroz njemačke tvornice keramike i porculana






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija