PUT OKO SVIJETA
27.04.2019 u 09:00

PUTOPIS: Nakon posjeta Malagi, samo je viknula : Viva La Espanaaaaa!

Malaga. Prva asocijacija na tu riječ mi je sladoled s grožđicama koji sam obožavala kao mala. Nikad nisam bila u Španjolskoj Što je čudno za jednu osobu koja je proputovala veći dio Europe i za koju stranci uvijek misle da je - Španjolka! U zadnje vrijeme sve me vuče k toj zemlji. Možda zato što zadnjih 6 godina živim u UK i dosadilo mi je njihovo hladno vrijeme i hladni ljudi i treba mi malo vatre. Kud ćeš bolje nego España. Frend i ja smo gledali karte i pobjednik je bila Malaga koju mi je frendica spominjala kao super destinaciju, a nije odmoglo ni što su povratne karte bile £35 po osobi. Džabe. Kraj 3. mjeseca, znači proljeće, temperature očekivane između 10-ak navečer i 20-ak preko dana. Deri me. Idemo!

Napisala: Katia Kozina


komentara  0

Jedva smo dočekali, ja sam ponijela samo kratke hlače (pogreška) i kratke majičice plus kožna jaknica. Obukla sam se k'o da je 7. mjesec, a ne 3., ali to valjda isto dolazi iz toga što u UK čim izađe sunce svi su manje više goli, pa valjda sam se i ja tako polakomila.

U Malagu smo došli u petak navečer. Mala friškulanca na aerodromu, a malo veća kad ne mogu proć na elektronska vrata sa svojom putovnicom. Uvijek idem na njih i nikad nemam problema. Javim se službeniku koji stoji blizu. Pogleda mi putovnicu.

- Gospođice, ali vi ste iz Hrvatske, ne možete na elektronska, morate ići na šalter.

- Ali mi smo u Europskoj Uniji.

- Ne, ne, ne može Hrvatska.

- Gleda me kao da sam ja glupača i trebala bi to znati. Živci na tisuću, frend Irac normalno prolazi. Nema veze, ja idem na šalter i prođem, sve okej. Jedino što je povrijeđeno je moj patriotski ego. S aerodroma čekamo vlak koji će nas dovesti do centra Malage u samo 10 minuta. Vlak lijep, nov, čist i prostran. Vozimo se par stanica i tamo smo. Izlazimo u lijepu španjolsku večer. Hodamo 10-ak minuta do smještaja, ostavljamo stvari, rasfreškamo se malo i idemo u život.

Sve je nekako u znaku tih 10 minuta pa toliko nam treba pjehe i do samog centra. Oko nas je mirno, ali stari centar vrvi životom. 10 navečer, a svi su vani. Mlado, staro, ljudi s malom djecom, svi jedu i piju i druže se. Prekrasno. Podsjeća me na dalmatinske ljetne večeri, samo s još više žara. Svaki bar/restoran je pun, tražimo gdje ćemo sjesti, ali polako jer usput gledamo predivne ulice i divimo se arhitekturi. Svi koji me znaju rekli su mi da će mi se Španjolska svidjeti i bili su 100% u pravu. Poseban štih. Predivne zgrade, popločane čiste stare ulice, drveća palmi i miris hrane u zraku. Sjedamo u jedan od restorana koji se činio dobar. Tad je već bilo možda 11 navečer i mi smo tek sjeli naručiti. To je za njih skroz normalno i u niti jednom trenutku nijedan od uslužnih djelatnika nije pokazao ikakav negativan stav.

Dobijmo grisine i masline za stol. To smo dobili apsolutno svugdje đe smo došli. Ja se veselila maslinama, frend grisinima. Svakom dobro. Inače raspitala sam se o tome kako ću kao netko tko ima osjetljivost na gluten proći u takvom mjestu kao što je Malaga. Znala sam da će bit okej, ali nisam očekivala da baš svugdje imaju „cerveza sin gluten“, da su svugdje jasno označeni alergeni ili da su barem konobari upućeni. Jako su napredni i usuđujem ih se čak staviti ispred Engleza što se tiče ponude kad si vani. Naručujem španjolski omlet i patatas bravas (radi zdravstvenih problema ima gomila stvari koje ne mogu jesti zato dosta osude!). Jela dolaze kako su spravljena, znači čim je u kuhinji gotovo donosi se na stol. Od susjednog stola posuđujemo sol, pitamo ih za neke preporuke, svi jako ljubazni i iako im engleski nije savršen, svi su spremni pomoć. Dobili smo račun - smijali se. Za mene 2 San Miguela sin gluten, patatas bravas i tortilla ukupno £8!  Prošli smo predobro, a tek je prva večer.

Sutradan se budimo i sunce je vani! Oduševljeni jer prognoza je bila moguća kiša. Neću se smrznut danas! Prvo idemo popit kavu i pojest doručak. Julia Bakery je razvikana i idemo tamo. Nismo požalili. Čekali smo dosta na red, ali je hrana (i kava) vrhunska! Iza slatkog početka dana odlučili smo da ćemo obići Alcazaba utvrdu i popeti se na Castillo Gibralfaro. Blizu su jednom drugome i karta za obje atrakcije skupa košta E5.50 po osobi. Alcazabom sam ODUŠEVLJENA. Predivna crvena cigla, zelenilo i cvijeće posvuda. Ne previše ljudi, nema nerviranja, sve laganini, malo slikavanja i puno divljenja.

Definitivno jedno od najdražih mjesta koje sam vidjela ikad. Iza Alcazabe krećemo na Gibralfaro, ili barem pokušavamo? Ne možemo skontat put, malo se vrtimo u krug i na kraju slijedimo neke Talijane (a koga drugog) jer ih ja kao razumijem i oni kao idu istim putem. Kao. Ulazimo u lift koji nas vozi dolje i ostavlja nas na ulici. Promašaj. Talijani izlaze i idu dalje, a mi kontamo kako ćemo se uspet. Uspijemo pronaći put kroz park za koji se nadamo da vodi prema Gibralfaru. Pogodak! Vidimo ispred sebe još dosta ljudi koji se penju. Ima tu puta, a sve uzbrdo. Sad se već počinjemo i znojit ali lagani povjetarac puše pa je skroz ugodno. Odlična tjelovježba do vrha! Stajemo na vidikovcu s drugim ovčicama koje se penju. Vidimo predivno more, luku, palme i puno stambenih zgrada. Sve je prošarano zelenilom što mene usrećuje. Ulazimo u Gibralfaro i nismo preoduševljeni. Pored Alcazabe definitivno izgleda lošije, ali realno, manje više sve bi. Skontamo bar i odlučimo popit nešto kad smo već na vrhu grada. Cijena skroz pristupačna, neočekivana. Pitamo je li okej da ne sjedimo tu u kafiću nego da sjednemo niže doli na sunce - naravno, nema problema. Laganini, sve može, sve okej. Tamo upijamo Malagu i govorimo kako nam se ne ide natrag u London, u gužvu.

Nakon obilaska idemo na ručak i sjedamo u neki vegetarijanski restoran za koji sam čitala da je dobar. Sjedimo na malom trgu, svi vani, toplo je. Ja jedem jedan od najboljih obroka u životu. Bez pretjerivanja. Nisam očekivala da će bit baš tako dobro kad sam naručila ali svaka im čast. Balancana punjena gljivama, sjemenkama i bademima u toću od pomadore. Uz to smeđa riža s toćem, salata lagana s preljevom od trešanja i s grožđicama. 'Ko je tu kombinaciju složio ne znam, ali kapa dolje. Od stola do stola ide mladić, možda 15 godina i prodava marokanski kruh. Svi kupuju. Meni oči skoro ispale, i ja bi ali znam da se ne bi dobro provela. Ode mali s kruhom.

Iza objeda điravamo po gradu i divimo se svemu. Najednom izletimo ispred katedrale. Najljepša crkva ikad? Sigurno moj top 5. Ogromna i moćna, ne vidi joj se kraj. Kraj nje vrtovi, zelenjava i ljudi. Nismo išli unutra, to ostavljam za idući put. Odlučujemo poć na sladoled i ja jedem malagu i ne valja mi. Nema veze. Možda je loša slastičarna. Drugi put ću bit pametnija. A možda su jednostavno sjećanja iz djetinjstva slađa jer su nostalgična.

Nakon svega ovoga vrijeme je za jednu siestu. Odspavali smo i spravili se, izašli van. Subota navečer. Idemo naravno prvo jest. Dolazimo u Casa Lola koju mi je preporučio frend Španjolac. Lokalni ljudi su tu, cijene dobre, hrana vrhunska. Dolazimo ispred i kažu nam vrijeme čekanja barem ura vremena. Nećeš razbojnice. Idemo dalje. Idući na listi je El Pimpi, razvikan, a domaći. Restoran je ogroman, dolazimo u red međutim u roku od 5 minuta smo za stolom. U pravi čas jer se kiša spustila. Naručujem male srdelice. Ukusno ali više od hrane mi se sviđa atmosfera. Divim se konobarima koji su toliko brzi, nose ogromne tacne i o svemu vode računa. Na prvi pogled izgleda kaotično, ali sve funkcionira savršeno. Opet su svi ljubazni i divni. Iza Pimpija idemo malo po barovima, sve se zatvara oko 3 i idemo ća. Pokisli ali sretni.

Sutradan tmuran ali još smo u Malagi! Izlazimo iz centra i idemo na plažu. U restoranu na plazi peku se "espetos"- sardine na ražnju. Izgledaju impresivno i odmah poželim da su sa mnom neki ljudi iz mog kraja koji bi se ovome veselili. Irca ne dira. Sjedamo na plažu i sunce se probija. Valovi se lome. Predivno je.

Vraćamo se preko luke natrag u centar koji je definitivno najljepši dio grada. Luka je jako okrenuta gostima s kruzera i sve je puno američkih fast food lanaca i sladoleda. Ništa impresivno. Na povratku u centar kupujemo suvenirčiće u jednoj predivnoj butizi i naravno - idemo jest! Probamo opet Casa Lola i uspijemo dobit stol. Super tajming jer se malo iza toga počeo stvarati red. Na stol stižu masline. Najbolje masline koje sam jela u životu (a ja sam pojela jako puno maslina!). Pitam konobara oduševljena, on nasmijan kaže da se sorta zove "chupadedos".

Ako ikad odete tamo ponesite veliki kufer i nakupujte se ovog blaga! Ja zatim jedem tvrdi sir uz koji mi donose prepržene oguljene bademe (kombinacija za umrijet, od toga bi mogla živjet), balancanu punjenu paprikama i pestom i ogromnu porciju pomadora. Irac kaže ne voli pomadore. Nema veze sve ću sama! Maslinovo ulje i krupna sol, pomadore svježe andaluzijske, mesnate i mirisne ko naše kad su domaće. Ovako se živi. Casa Lola svaka cast!

I tu je bio kraj našoj španjolskoj avanturi. Nahodali smo se po gradu, pili smo savršeno vino, jeli savršenu hranu. Vidjeli predivne ljude (i ljudi su vidjeli nas! Nema suzdržavanja u odmjeravanju). Na povratku u nedjelju navečer na aerodromu sve u svemu 5 ljudi. Službenik nas usmjerava na elektronska vrata na što ja kažem da nisam mogla pri ulasku. "Odakle ste?" - Hrvatska "E da, ne može. Ispričavamo se, radimo na tome!" Ajde bar je ljubazan. Vodi me na šalter. Tip me sa šaltera gleda ko da sam tražena osoba i pita me jesmo li ja i Irac familija. Ne, prijatelji. "Eeee čekaj onda!" Prebire po putovnici. "Gdje ti je pečat kad si ušla u zemlju?" - Nisam dobila pečat, mi smo u EU. On i dalje traži pečat. Ponavlja pitanje.

„Gospodine mi smo u EU već 6 godina. Kad osoba iz EU zemlje ulazi u EU zemlju i ima elektronsku putovnicu ona se skenira a ne pečatira“. Ne vjeruje mi baš, gleda kolegu koji isto ne izgleda preuvjereno, ali pušta me. Eto da se ne bi iznenadili dragi sugrađani, i da ostavite malo više vremena na granici za svaki slučaj.

Ima tu naravno još toga sto smo htjeli posjetit i pojest, ali u 2 dana bi nam sve bilo previše natrpano, a mi smo htjeli uživati idući put ulazim u katedralu, idem u muzej Picassa koji je rođen u Malagi i opet idem na Alcazabu! Već  planiram iduću posjetu ovo ljeto, a bome i vi bi trebali!

Viva La Espanaaaaaa! Viva Malaga (sin gluten)! 






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne
marija_grazio_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      24|08|19 u 11:40
PUTOPIS: Otkriveno i sakriveno lice glavnog grada Švedske
zarko1
PUT OKO SVIJETA
0      10|08|19 u 09:47
"Bolje mi je bilo napisati putopis, nego riskirati sa sedam godina nesreće"
stpetersburg0
PUT OKO SVIJETA
0      06|07|19 u 17:55
PUTOPIS: putovanje u Sankt Peterburg se ne odbija...
tovaric_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      23|06|19 u 17:41
PUTOPIS/ “Tovarić gre“: Dubrovnik – Blidinje
putopis_minhen_selb_08
PUT OKO SVIJETA
0      08|06|19 u 21:01
Tri dubrovačke studentice putovale su kroz njemačke tvornice keramike i porculana






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija