PUT OKO SVIJETA
23.03.2019 u 08:41

PUTOPIS: četiri prijateljice su otputovale u Japan, proživjele su deset dana čiste egzotike

Kako sam uopće odlučila poći u Japan? Od svih azijskih zemalja, jedino me je Japan oduvijek privlačio. Svi koji su ga posjetili su mi pričali da je to svijet za sebe. Zemlja u kojoj vlada neka druga razina civilizacije, toliko različitija od naše. Gradovi su veliki, energični, totalno ludi, a opet toliko skladni, čisti. Što reći o ljudima? Nigdje do sada nisam srela srdačnije ljude, a putujem jako puno. Kada je Japan u pitanju, riječi su suvišne. Japan treba vidjeti, doživjeti, uživati u svim njegovim bojama, mirisima, okusima, hramovima, prirodi koja je jedinstvena, ali krenimo od početka.

Napisala: Maruška Sambrailo


komentara  0

Pavica, Brigita, Helena i ja smo uplatile aranžman u jednoj turističkoj agenciji i avantura je mogla početi. Let Qatar Airwaysom (Zagreb – Doha – Tokyo) u oba smjera je bio dug, ali jako ugodan. Stjuardese su putnicima stalno na usluzi, hrana je odlična, izbor pića također, toaleti su opskrbljeni svim mogućim higijenskim potrepštinama, a četkicu i pastu za zube dobijete upakiranu u zgodan neseser. Pogledaš 2 filma, odslušaš neki koncert, malo odspavaš i u Tokyu si.

Prvo što ljudima padne na pamet  na sam spomen Japana je velika skupoća. Srećom, ovo nije baš istina ili je to zato što dolazimo iz našeg Grada gdje je sve po zlato, pa ti onda sve bude jeftino. Pojam bakšiša ne postoji, ako ne uzmete kusur prodavači idu za vama i jednostavno ga morate uzeti natrag. Kada kupite avionsku kartu, smještaj  i Japan Rail Pass, Japan zapravo nije skup. JR Pass vam omogućuje da se vozite Japanom i pokazao se itekako isplativ. Uzeli smo onaj koji vrijedi 7 dana. Cijena mu je negdje oko 1.800,00 kn. Postoji još za 14 i 21 dan. Nama je pokrio kompletan put na relaciji Tokyo - Nagano – Matsumoto – Osaka – Nara – Kyoto -  Hiroshima - Narita aerodrom. S njim se možete voziti svim prijevoznim sredstvima, čak vrijedi i za trajekt. Koristili smo ga i u Tokyu jer pokriva Yamamote line, kružnu liniju koja više manje spaja sve glavne dijelove grada. JR Pass se može kupiti samo izvan Japana, namijenjen je isključivo turistima. Omogući vam vožnju Shinkansenom – super brzim vlakovima koji su doživljaj sami po sebi.
U Tokyu smo spavale u kapsula hotelu. U startu sam imala averziju prema tome, a kasnije sam bila oduševljena. U Osaki smo odsjele u hostelu gdje smo imali specifične podloge za spavanje – Tatami. Japanci posebno njeguju tradiciju spavanja na podu.

Što reći o glavnom gradu „Zemlje izlazećeg sunca“ Tokyu? Urednost i ljubaznost je nešto što vas naprosto opčini na prvu. Nema ni papirića na ulici, a kamoli ičega drugoga neprimjerenog. Policajci i kondukteri imaju uredne uniforme, kape i bijele rukavice. Javni prijevoz je na visokoj razini, od točnosti dolaska i polaska do čistoće vozila. Putnik se treba držati naputaka prilikom ulaska i izlaska iz vozila, stati na točno označeni dio perona s kojega se ulazi u vozilo i strpljivo stajati u redu. Bez obzira na to što je kod nas totalno drukčiji mentalni sklop, odmah se privikneš.
Posjetili smo Carsku palaču koja obuhvaća ostatke dvorca Edo i nalazi se u vrtu Fukiage. Palača je u pravilu zatvorena za javnost. Svake Nove godine (2. siječnja) u čast careva rođendana, građanima je dopušten ulazak kroz Nakamon (unutarnja vrata) do platoa Kyuden Totei ispred dvorane Chowaden. Tada se carska obitelj pojavljuje na balkonu pred publikom, a car uobičajeno daje kratki pozdravni govor.

Bili smo u svetištu Meiji Jingu, smještenom u Shibuyi. Nalazi se u sredini  parka, neočekivane oaze mira u centru grada. Posjetitelj prvo prolazi kroz široka drvena Torii vrata,a zatim popločanom stazom do šintoističkog svetišta koje je posvećeno obožavanim duhovima cara Meiji i njegove supruge, carice Shoken. Svetište ne sadrži carski grob koji se nalazi u Fushimi Momoyama, južno od Kyota.

Šetajući obilazimo moderni dio Tokya, kvart Shibuya koji je jedan od najpopularnijih turističkih atrakcija, gdje se nalazi najprometnija ‘zebra’ na svijetu i Hachikova brončana statua koja je simbol Shibuya preko 80 godina (nama je poznata po filmu u kojem je glavni glumac Richard Gere - priči o vjernom Akita Inu, ljubavi i odanosti između čovjeka i psa). Dolazimo u Shinjuku. To je glavno trgovačko i administrativno središte, gdje se nalazi sjeverna polovica najprometnijeg željezničkog kolodvora na svijetu i zgrada Tokijske vlade Metropolitan Government Building koja pruža dobar panoramski pogled na cijeli Tokyo.

Stižemo u Akihabaru, koja je poznata kao vodeća svjetska elektronička četvrt i dom Otaku kulture.To je najbolje mjesto za kupnju high-tech gadgeta i za vidjeti Maid Cafe. Maid Cafe je mjesto gdje sluškinje služe goste u slatkim kostimima francuske sobarice i zovu vas "Master". One vam nude uslugu čišćenja ušiju i masaže nogu, ruku i leđa (pod uvjetom da korisnik ostane potpuno obučen). Sluškinje će također kleknuti uz stol kako bi umiješale kremu i šećer u kavu „svom gospodaru“, a neki kafići čak nude usluge hranjenja žlicom. To je najbizarnija kultura nastala u Akihabari u Tokyu i jedna je od glavnih atrakcija u posljednjih nekoliko godina. Šljašti i sjaji sa svih strana.

Sljedeći dan odlazimo u Nagano, mjesto domaćin Zimskih olimpijskih i Paraolimpijskih igara 1998. Posjetili smo hram Zenkō-ji Temple sa svjetski poznatim tamnim prolazom. U prolazu je potpuni mrak i po legendi Japanci ovdje dolaze u mraku naći ‘ključ raja”, kojeg je pronašla Pavica. Nakon što smo otključali raj i tapkali u mraku, krećemo prema Matsumotu, gradu koji je poznat po svom dvorcu koji je simbol Japana zahvaljujući originalnoj drvenoj unutrašnjosti. Specifično je što je dvorac izgrađen na ravnici, a ne kao većina na brdu ili planini.

Tri dana nam je baza bio Tokyo, a sada selimo u Osaku Shinkansenom - super brzim vlakom. Vožnja je trajala 3 ure. Nakon što smo se smjestili u hostel, krećemo u obilazak grada. Prva posta nam je dvorac Osaka. Okružen je tornjevima, impresivnim kamenim zidovima i jarcima. Ima prekrasan vrt sa 600 trešnjinih stabala. Sigurno je impresivan u proljeće. Toranj dvorca je sada potpuno moderan, ima čak i dizalo za lakši pristup. U njoj se nalazi informativni muzej o povijesti dvorca.
Put nas vodi do Umeda Sky Building i u Dotonbori. Zgrada Umeda Sky je spektakularno visoka. Ima 173 metra i sastoji se od dvije kule koje su međusobno povezane "opservatorijem plutajućeg vrta" na 39. katu. Krov joj ima oblik krafne. Zvjezdarnica pruža prekrasan pogled na grad kroz prozore. Jedna je od najprepoznatljivijih znamenitosti grada.

Dōtonbori je jedno od najslikovitijih područja i najpoznatija turistička destinacija u Osaki. Poznata je po svojim neonskim svjetiljkama, ekstravagantnim natpisima, noćnom životu i zabavi koju karakterizira ekscentrična atmosfera, ogromnom broju barova i restorana gdje možete probati čuvenu Kobe govedinu. Poznata je kultura hrane, koja se često tumači da treba „jesti do pada“ tj. da treba potrošiti toliko na hranu da padneš u financijsku propast! Tamo smo proslavili Brigitin rođendan, tako da smo to doslovno shvatile.

Genijalna stvar ovog putovanja je što smo svaki dan bili u drugome gradu i tako nas evo u Nari, koja je nekada bila prijestolnica Japana. Nezaobilazno područje u gradu je park Jelena, gdje se jeleni slobodno kreću. Posebna atrakcija mi je bila šetanje među njima i hranjenje krekerima koje možete kupiti u svakome dijelu parka. Dolazimo do hrama Tōdai-ji, nekadašnje najveće drvene građevine na svijetu u čijem središtu se nalazi ogromna brončana statua Bude, što je najveća statua Bude u Japanu. Potporni stupovi u ovoj građevini na dnu imaju rupe, veličine Budine nosnice. Popularno je vjerovanje da će svatko tko se uspije provući kroz jednu od ovih rupa doživjeti prosvjetljenje u sljedećoj reinkarnaciji. To je uspjelo našoj Heleni i Pavi.
Doći u Kyoto i ne vidjeti pet najpopularnijih turističkih atrakcija je kao i da niste bili tamo. Bamboo Grove (šuma bambusa) zajedno s hramovima Kinkaku-ji, Kiyomizu-dera, Fushimi Inari i četvrt gejši Gion. Meni je to najšarmantniji grad Japana.

Vizura šume bambusa je očaravajuća. Većina bambusa u ovoj šumi je visoka od 5 do 10 m, a neki od njih dostižu i do 20 m. Šuma ima cca 200 m dugu šetnicu gdje posjetitelji mogu uživati u ugodnoj šetnji. Kada smo došli do hrama Kinkaku-ji ostala sam bez teksta jer je cijeli od zlata i nestvarno pluta na vodi. Zove se još Hram Zlatnog paviljona. Zen budistički hram izvorno je sagrađen kao vila za umirovljenje šoguna Ashikaga Yoshimitsu. Nakon njegove smrti, vila se pretvorila u zenski hram kao što je sada. Park oko njega je divan i to je jednostavno posebna dimenzija ljepote.
Hram Kiyomizu-dera neovisni je budistički hram u istočnom Kyotu. Poznat je još pod imenom „Hram čiste vode“ i po svojoj velikoj drvenoj taraci tj. drvenoj pozornici koja izvire iz glavne dvorane, 13 metara iznad brda. Zanimljivo je da je cijela struktura koja je drži izgrađena bez ijednog čavla. Hram je dio povijesnih spomenika drevnog Kyota na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Iza glavne dvorane Kiyomizu-dere nalazi se svetište Jishu posvećeno božanstvu ljubavi i povezivanju. Ispred svetišta nalaze se dva kamena razmaknuta 18 metara. Za uspješno pronalaženje puta od jednog do drugog zatvorenih očiju, kaže se da donosi sreću u pronalaženju ljubavi. Također možete imati nekoga tko će vas voditi s jednog kamena na drugi, ali to se tumači kao da će vam posrednik biti potreban u vašem ljubavnom životu. Brigita i Helena su bez problema zatvorenih očiju došle od jednog do drugog kamena. Vodopad Otowa se nalazi u podnožju Kiyomizu-dera. Njegove vode su podijeljene u tri odvojene struje, a posjetitelji koriste čaše pričvršćene na duge štapove kako bi pili iz njih. Svakoj vodi je rečeno da ima različitu korist, to jest da uzrokuje dugovječnost, uspjeh u školi i sretan ljubavni život. Međutim, pijenje iz sva tri potoka smatra se pohlepnim. Popila sam vodu za sretan ljubavni život, jer znam da ću dugo živjeti hehehe.

Fushimi Inari  je glavno svetište boga Inarija, koji se nalazi u Fushimi Wardu u podnožju planine koja se također zove Inari. Važno je šintoističko svetište u južnom Kyotu. Poznat je po tisućama Torii vrata, koja se prostiru na mreži staza iza glavnih zgrada. Torii su tradicionalna japanska vrata koja se obično nalaze u Shinto svetištima, a mogu se naći i pred budističkim hramovima.

Sastavljena su od dva uspravna stupa s dvije poprečne 'pregrade' na vrhu, a obično su crvene (cinober) boje. Neki Torii imaju ploče koje su montirane između 'pregrada'. Tradicionalno je napravljen od drva ili kamena, no u novije vrijeme rade se od čelika, pa čak i od nehrđajućeg čelika. Torii označava prijelaz iz svetog (hram) u običan svijet. Inari svetišta obično imaju mnogo Torii- a. Osoba koja je bila uspješna u karijeri obično donira jedan Torii u znak zahvalnosti. Staze vode u šumu svete gore Inari, koja se nalazi na 233 metra i pripada svetištu. Fushimi Inari je najvažniji od nekoliko tisuća svetišta posvećenih Inariju, shinto bogu riže. Smatra se da su lisice Inarijevi glasnici, što je rezultiralo mnogim statuama lisica preko svetišta.

Gion je četvrt tradicijskih drvenih japanskih kuća (Machiya), koja je izgrađena da bi udovoljila potrebama putnika koji su posjećivali svetišta, a kasnije je postao jedan od najekskluzivnijih okruga gejša. Tu se nalaze restorani, barovi i klubovi i središte je „noćnog života“. Mnogi su u zabludi da je Gion bila četvrt „crvenih svjetiljki“, bila je to četvrt gejša, a gejše su zabavljačice. Gejša je žena koja proučava drevnu umjetnost, japanski ples i glazbu. Uspješna gejša mora biti graciozna, šarmantna, obrazovana, duhovita i lijepa. Osim toga treba znati pjevati, plesati, slikarstvo, kaligrafiju, ceremoniju čaja i znati svirati šamizen, ručni bubanj, flautu i druge glazbene instrumente, razgovarati o aktualnim društvenim zbivanjima i posjedovati znanja o književnosti. Obuka tradicionalno počinje sa šest godina, šest mjeseci i šest dana. Ali to je sada moguće u dobi od 16 godina i traje pet godina. Gejše obično nastupaju kod proslava ili skupova, te u čajnim-kućama ili tradicionalnim japanskim restoranima. Rezervacije se mogu ugovoriti u kenban, odnosno u "gejša agenciji", koja organizira događaje i upravlja rasporedom za nastup i trening. Gion gejša koristi lokalni pojam geiko,  što znači  "žena umjetnosti", a ne prostitutka.

Mi smo imali ludu sreću da u sumrak vidimo nekoliko pravih gejši kako uz pratnju idu na posao.

Sljedeće jutro sjedamo u Shinkansen i posjećujemo svetište Itsukushima – šintoistički hramski kompleks na japanskom otoku Itsukushima, u blizini grada Hiroshime, koje je poznatije po imenu „Miyajima“ (svetište otoka), a poznato je u svijetu po svojim kultnim „plutajućim Torii“ vratima. To je ujedno i najjužnije mjesto u Japanu koje smo posjetili. U XII stoljeću Taira no Kiyomori, najmoćniji čovjek u Japanu odabrao je otok kao mjesto njegovog klana obitelji i izgradio ovo svetište. Budući da se vrata Torii nalaze u moru, moguće je za vrijeme plime kroz njih ploviti čamcem, dok su za vrijeme oseke pristupačna pješice. Bilo je lijepo šetati kroz ovaj divan kompleks uvršten i u svjetsku kulturnu baštinu UNESCO-a. Ovdje nismo mogle odoljeti uličnoj hrani, jer vas mirisi mame. Probale smo hobotnicu s ražnja, pohovane kamenice (ali moram priznati da nema do naših) i kolačiće punjene grahom, koji su bili jako interesantni.

Nakon Miyajima sjedamo na lokalni vlak za Hiroshimu, koji je poznat kao prvi grad u povijesti na kojega je bačena atomska bomba 06. kolovoza 1945. u 08:15. Uništila je 70 % grada, a procjenjuje se da je 140.000 ljudi poginulo u trenutku udara, a od posljedica zračenja stradalo je više od  200.000 ljudi. Nakon rata Hirošima je obnovljena kao „mirovni grad – spomenik mira“. Kompleks memorijalnog muzeja je velika zelena površina – park, kroz kojega protječe rijeka i na kojemu se nalazi glavna zgrada – muzej. Prošetali smo cijelim kompleksom u kojemu se nalazi još spomenika koji podsjećaju na taj tužni događaj, odnosno do kuće iznad koje je eksplodirala atomska bomba i koja je jedina ostala „nesravnjena sa zemljom“. Ostali su glavni zidovi zgrade koji su konzervirani, zaštićeni i dan danas nas podsjećaju na tu katastrofu. Kuća je ostala pošteđena od nuklearnog udara jer se eksplozija dogodila baš iznad nje.

Zadnji dan svog putovanja se vraćamo u Tokyo kako bi posjetili stari dio Tokya, četvrt Asakusa čija je glavna atrakcija Sensoiji, vrlo popularan budistički hram koji je među prvima izgrađen u 7. stoljeću. Trgovačka ulica Nakamise prostire se otprilike na 250 m do glavnog dijela hrama Sensoji. Tu ima više od 50 butiga,  koje nude domaće specijalitete i uobičajeni niz turističkih suvenira.

Na kraju svakog putovanja rečem da ću se obavezno vratiti u zemlju ili grad koji sam posjetila, ali se to u većini slučaja ne dogodi, jer ima toliko mjesta na svijetu koje želim vidjeti. U Japan se vraćam prvom prilikom da proživim sve još jednom, da osjetim tu neizmjernu sreću šetajući ulicama govoreći sebi: „Maruška, pa ti si u Japanu“.

Na povratku doma, prva stvar koju sam napravila u avionu je bilo gledanje filma Sjećanje jedne gejše, sada doživljen na jedan potpuno drugačiji način.






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne
marija_grazio_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      24|08|19 u 11:40
PUTOPIS: Otkriveno i sakriveno lice glavnog grada Švedske
zarko1
PUT OKO SVIJETA
0      10|08|19 u 09:47
"Bolje mi je bilo napisati putopis, nego riskirati sa sedam godina nesreće"
stpetersburg0
PUT OKO SVIJETA
0      06|07|19 u 17:55
PUTOPIS: putovanje u Sankt Peterburg se ne odbija...
tovaric_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      23|06|19 u 17:41
PUTOPIS/ “Tovarić gre“: Dubrovnik – Blidinje
putopis_minhen_selb_08
PUT OKO SVIJETA
0      08|06|19 u 21:01
Tri dubrovačke studentice putovale su kroz njemačke tvornice keramike i porculana






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija