PUT OKO SVIJETA
09.03.2019 u 10:04

Hedonizam Tajlanda toliko je oduševio Sinišu Antunovića da mu se odlučio vratiti

Skoro uvijek, kada negdje putujemo, kažemo da se moramo vratiti jer nam je bilo nezaboravno. Tako smo i mi govorili lani nakon naše Tajlandske avanture posjetivši Bangkok i predivni otok Koh Pangan, ali nisam ni sanjao da ćemo to i ostvarit. Mnogi prijatelji su me pitali: 'Pa zar opet?'. Nisam uopće dvojio, jer priuštiti sebi dva ljeta u godini i to ovo drugo u doba godine kada u Gradu vlada totalna depresija između božićnih blagdana i jos daleke sezone, a k tome i mogućnost za otkrivanje još nečeg novog, je više nego dovoljan razlog za pokret. A pri tom i za ne velike novce, ništa više nego prosječno petodnevno putovanje (a ovdje govorim o dvotjednom ili trotjednom) u London ili Pariz.

NAPISAO: Siniša Antunović


komentara  0

Karta je kupljena tri mjeseca prije putovanja i to ovaj put iz Sarajeva. Izbjegavam na daleka putovanja letjeti iz Dubrovnika, jer prvo u ovim zimskim mjesecima nikad ne znamo hoće li taj dan avion poletjeti ili ne, a drugi razlog je cijena karte koja se poveća za 30-40%, a znamo da je za ta putovanja karta često i pola troška cijelog putovanja.

Avionom Sarajevo-Istanbul-Bangkok, a onda noćnim autobusom iz Bangkoka stižemo u Chang Mai. Ovdje bih želio napomenuti kako je transport na Tajlandu jako dobro organiziran. Postoji veliki broj letova low cost kompanijama koja se dobiju za nekih 50$ uključujući nadoplatu za prtljagu (bukirali dva dana prije leta). Postoje i opcije kombiniranih karata za otoke - bus+trajekt, vlak + trajekt ili avion+trajekt. Na primjer, cjelonoćni VIP busevi  (24 sjedala koja se spuštaju i postaju krevet, stjuardesa donosi dekicu i ujutro služi kavu te uključeni obrok tijekom vožnje) + trajekt ili katamaran, su odlična opcija koja stoji nekih 200tinjak kuna.

Chang Mai je predivan grad koji nudi mnogo sadržaja, a posebno je poznat po svojoj okolici i prirodi koja je stvorena za treking, hiking te druženje sa slonovima i tigrovima. Totalno neplanirano, zadesili smo se u Chang Maiu za vrijeme njihovog godišnjeg festivala cvijeća. Teško je riječima opisati paradu koja je trajala neka tri sata sa ogromnim instalacijama božanstava, slonova, raznih likova, a sve napravljeno od cvijeća. (ponekad je trebalo doć i opipat te cvijetne skulpture da bi se uvjerilo kako su stvarno napravljene od prirodnog cvijeća), na stotine žena i muškaraca, a i onih između, odjevenih u živopisne nošnje, školske zborove i limene glazbe koje jedni za drugim defiliraju ispred vas. Naravno, tu su i misice i misteri cvijeća koji eleganto mašu sa tih pokretnih instalacija. Kulminacija cijelog događaja je u predivnom gradskom parku koji je za tu priliku posebno ukrašen lampionima i cvijećem. 


Idući dan smo unajmili auto sa vozačem i posjetili par okolnih sela. Bo Sang, selo poznato po izradi ručno oslikanih kišobrana od papirusa te Doi Saket sa ogromnim zlatnim Budom do kojeg vodi tristo stepenica do hrama, a onda još uspon vijugavom cestom do samog Bude. Za mene je predivan doživljaj bio sjediti u hramu i promatrati mladi par koji je svećeniku donio poklon i pismo koje on onda čita pred njima i blagoslivlja ih. Ne pruža vam se svaki dan prilika biti promatrač jednog rituala u totalno drugoj kulturi i, iako ne razumijete ni riječi, shvaćate da su principi isti.

Dan iza toga odlazimo na izlet u Don Ithanon nacionalni park. Posjećujemo najviši vrh Tajlanda (2565 m), dvije pagode (kraljeva siva i kraljičina ljubičasta) okružene predivno uređenim vrtovima te jedinstvenim pogledom na planinske masive koji ih okružuju. Stajemo na tržnici u selu koje je poznato po uzgoju jagoda – slasne šumske jagode u veljači. Za kraj uživamo u vodenoj prašini ispod Watchiratan vodopada.

Svemu dođe kraj i sljedeći dan napuštamo  Chang Mai te letom VietJeta odlazimo za Bangkok gdje čekamo prijatelje iz Dubrovnika koji će nam se pridružiti do kraja putovanja. Bangkok smo posjetili lani te, diljem svijeta poznate hramove (Wat Po sa ležećim Budom, Wat Phra Kaew sa smaragdnim Budom) prepuštamo novopridošlim suputnicima dok mi provodimo dan u šetnji Khaosanom, najpoznatijom ulicom Bangkoka, gdje smo bili i smješteni.

Uvečer smo se uputili u kinesku četvrt jer je još uvijek trajala proslava kineske nove godine, a Chinatown u Bangkoku je jedan od najvećih u svijetu. Nova godina je dočekana dva dana ranije, ali su Kinezi poznati po tome što Novu godinu slave više dana. Tamo nas je dočekalo more ljudi, štandova sa hranom, suvenirima, zmajevi koji su rigali vatru i protezali se stotinama metara nošeni iznad glava rijeke ljudi. Cijela ulica, inače prometna, je pretvorena u pješačku zonu kroz koju se probijalo metar po metar. Na samom kraju ulice, na bini sa ogromnim video zidom, su se izmjenjivali bendovi, plesači u njihovim tradicionalnim kostimima, madžioničari i ko zna što još jer program je trajao dugo u noć. 

Idući dan odlazimo na izlet koji je uključivao posjet 'fleet marketu' Damnoen Saduak, tržnici na vodi gdje se trguje iz brodica koje te vode kroz labirint kanala od jednog plutajućeg štanda do drugog. Mislim da je ovo najturističkije iskustvo ali, već kad si na Tajlandu, šteta je ne posjetiti. Nakon ručka posjećujemo nacionalni park Erawan sa vodopadima. Kupanje pod slapovima okruženim divljom vegetacijom i ribama koje ti bezazleno grickaju stopala, jedinstveno je iskustvo. Bilo bi lijepo ostati tu cijeli dan, ali čeka nas još posjet čuvenom mostu na rijeci Kway poznatom po istoimenom filmu, a onda vožnja nazad za Bangkok. 

Za zadnji dan ostavljamo Wat Saket ili Golden Mountain Temple koji dominira tim djelom grada jer je izgrađen na brdu i iz daljine izgleda kao nasukani brod. Iako smo ga posjetili i lani, to iskustvo mi nije bilo žao ponoviti. Uvečer krećemo busom za Chumpon, a onda trajektom na naše sljedeće odredište, Koh Tao, mali otočić od svega 21 km2 u Chumpon arhipelagu koji se nalazi u Tajlandskom zaljevu na suprotnoj strani od razvikanih Kraba i Phuketa, te pruža autentičniji i mirniji odmor. Koh Tao je inače jedna od poznatijih destinacija u svijetu za ronjenje i uživanje u podmorju. Od ovog trenutka pa do kraja putovanja počinje pravi odmor ili kako bi ja rekao, čisti hedonizam.

Najam skutera na otocima je prva stvar koju morate napraviti, a onda je sve vaše: pješčane plaže bez gužve, a jedna ljepša od druge, vodopadi, vidikovci, zalasci sunca, tajlandska hrana, shakeovi od egzotičnog voća … ananas, mango (preporucam slasticu 'sticky rise i mango' , papaya, banane, lubenice te nama manje poznati mangostin,  rambutan, durian, dragon fruit, passion fruit, guava, liči, longan…. Ovdje bi htio napomenuti da je ispijanje kokosove vodice iz oraha za mene bilo najveće razočarenje – slatkasta vodica i to je to, ali naravno nezabilazna slika sa kokosom u rukama i slamkom u ustima.

Restorani nude obilje freške ribe po smješnim cijenama. Jedan mali savjet – sakrijte u prtljagu malu bočicu maslinovog ulja jer kod njih ga nema, a kako će Dalmatinac uživati u ribi bez maslinovog ulja. Nekih kilometar morem od  Koh Taa se nalazi i nacionalni park Nangyuan, koji se sastoji od dva mala otočića povezanih pješčanim sprudom. Lijepo za vidjet, ali pored svih pješčanih plaža na samom Tau, pogled sa vidikovca na ta dva mala otočića je više nego dovoljan. 

Nakon četiri dana na Koh Tau, selimo se tjedan dana na već poznato odredište, nešto veći otok Koh Pangan (125 km2). Pangan je u svijetu poznat po techno partijima koji se održavaju za punog mjeseca. Naravno, razvili su taj biznis pa sad osim full moon, imate i half moon, dark moon i ostale moon partije. S obzirom da nisam neki partijaner, izbjegavam puni mjesec na otoku jer je tada sve mirnije i s manje gužve. Na 'našem' otoku nas dočekuju već poznata lica, Nun i Yu Yu na recepciji nas razveseljavaju sa 'free upgraded' bungalovima. Lijep je osjećaj biti ponovo tu. Iskreno, pitao sam se što ćemo osim uživanja u moru, suncu i hrani, ponovo raditi na otoku. Međutim, nakon samo pola sata na skuteru, shvatio sam da je pitanje bilo bespotrebno jer smo toliko novih vidikovaca, plaža i zanimljivih mjesta i ljudi otkrili i sreli.

Naravno ponovo smo posjetili i omiljena mjesta na otoku. Sama kupovina namirnica, posuđa i ostalih potrepština koje ćemo trebati tijekom tjedna, je bio užitak. Svakodnevni večernji posjet tržnici hrane bio je užitak isto kao i lani – vrijeme od večere. Slučajni susret sa Thaimerom, Istrijanom koji ima web stranicu na hrvatskom (http://thaimer.net/) na kojoj imate sve što vam treba kad se odlučite krenuti na Tajland. Sreli smo i Sonju, vodičku iz Beograda koja na Panganu živi pola godine i koja je lani nesebično podijelila s nama sve što smo za prvu ruku trebali znati o otoku, a i neke skrivene točke koje, kao obični turisti, nikad ne bi našli.

Masirali smo se na našem 'starom' mjestu. Pronašli omiljenu frizerku na otoku. I nakon svega toga, nameće se ponovo pitanje: 'Vraćamo li se dogodine na Pangan?'. Hm, mislim da nije teško pogoditi odgovor.  

Nakon tjedan dana hedonizma na Panganu, trajektom pa noćnim busom, idemo za Bangkok gdje ćemo provesti jednu noć prije povratka doma. Već na trajektu primjećujemo grupu iz Beograda sa našim znancem od lani, vodičem Milošem, a na kraju se uspostavi da idemo istim busom za Bangkok. Moram priznati da mi je žao sto nismo sretali više naših ljudi na putovanju, ali eto, nadam se da će i Hrvati početi putovati odnosno da će naše agencije shvatiti da i oni mogu ponuditi cijene kao i susjedi, pa će Hrvati prestati putovati sa agencijama iz Srbije. Uostalom danas imamo sve potrebne informacije on line da možemo sve sami organizirat, a time uz znazno niže troškove priuštiti si više fleksibilnosti i slobode na putovanju.

Sve u svemu, teško je opisati atmosferu i doživljaj pogotovo u ovako kratkoj formi. Možda slike pokazuju nešto više, ali iz prve ruke je najbolje osjetiti mirise i okuse Tajlanda, mentalitet ljudi, čari cjenkanja na ulici sa svima od reda, taksistima, tuk tuk vozačima, krojačima, prodavačima na štandovima hrane i suvenira. Za sve one koje je strah novoga, moram reći da najgore što vam se može dogoditi je da vam kokos padne na glavu. To uistinu i je opasno ali i prelazak ceste je opasan ako ne pogledamo lijevo i desno. Što se tiče hrane, moj savjet je: 'Jedite na ulici i na tržnicama jer to rade i lokalci – navodno rijetki kuhaju doma.' Prije ćete imati probavnih problema ako se hranite u restoranima jer je obrt hrane tamo puno manji nego na ulicama. Probiotike i crni ugljen ponesite, nosio sam ih i ja oba puta, ali moram reći da sam ih vratio doma neraspakirane, a probavni problemi su me zaobišli, kao i moje suputnike. Voda iz slavine, naravno, nije preporučljiva, iako sam obilno konzumirao shakeove koji se rade s ledom i nisam imao nikakvih problema. I da, sretali smo mnogo parova sa malom djecom koji su nam svi redom potvrdili da nikakav problem za djecu ne predstavlja ovo putovanje i da se vraćaju.

I zato ću ja i ovo ljeto, dok budem radio punom parom, uživati u slikama i sjećanjima i sve će mi biti lakše, jer znam da me moje 'drugo' ljeto čeka tamo negdje u siječnju ili veljači.

A vi? Što čekate? Kineska je godina svinje, pripremite kasicu prasicu i počnite već danas.






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne
marija_grazio_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      24|08|19 u 11:40
PUTOPIS: Otkriveno i sakriveno lice glavnog grada Švedske
zarko1
PUT OKO SVIJETA
0      10|08|19 u 09:47
"Bolje mi je bilo napisati putopis, nego riskirati sa sedam godina nesreće"
stpetersburg0
PUT OKO SVIJETA
0      06|07|19 u 17:55
PUTOPIS: putovanje u Sankt Peterburg se ne odbija...
tovaric_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      23|06|19 u 17:41
PUTOPIS/ “Tovarić gre“: Dubrovnik – Blidinje
putopis_minhen_selb_08
PUT OKO SVIJETA
0      08|06|19 u 21:01
Tri dubrovačke studentice putovale su kroz njemačke tvornice keramike i porculana






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija