PUT OKO SVIJETA
01.12.2018 u 09:13

PUTOPIS/ Barbara Krilanović: "Kaže se da ženama nije “pametno” ići samima u Maroko"

Oni koji me znaju, znaju da već godinama želim u Maroko ili Kubu (Kuba će pričekati još, valjda se neće skroz amerikanizirati dotad). Odluka je pala na Maroko i to s najboljim mogućim suputnicima – Karmen i Željkom; vjenčanim kumovima mojih roditelja. Oni su svjetski putnici i već su se susretali s drugim kulturama pa znaju kako se treba “ponašati”, oblačiti u Maroku itd., iako me Željko šprdao kako će me prodati za deve. Odlučili smo se predstaviti kao mala obitelj (ako tko pita), premda je Karmen sitna i mršava kao čačkalica, no Željko bi me svakako mogao “izvući”. Gledamo karte Milano - Lisabon - Marrakech i obratno i uporno nam izbacuje da je čekanje leta Lisabon – Milano (prema doma) 28 sati. Krene zeza da stignemo popiti kavu u centru Lisabona dok čekamo let i onda jednostavno odlučimo ostati četiri dana, kad smo već tu. Na mobitelu s mamom, na moje uzbuđeno skvičanje kako se to sad pretvara u dvotjedno putovanje, ona se smije i govori: “Pa vi ste totalno otkačili!”

NAPISALA: Barbara Krilanović


komentara  0

Slijećemo u Marrakech 3. studenog. Aerodrom im je predivan, čekamo prtljagu, ispisujemo neki formular za ulaz u državu i mijenjamo pare u mjenjačnici. Inače, marokanska valuta dirham je zatvorena valuta, može se kupiti i prodati jedino u Maroku i ne smiješ ući ni izaći s 1000 dirhama (čisto da bude lakše – 1 euro je 10 dirhama). Isto tako, svaku potvrdu o mijenjanju para se treba čuvati. Izlazimo napokon van i sad trebamo naći transfer i vozača s mojim imenom na papiru. Scena je ovakva: 50-ak likova s imenima stoji ispred zgrade i krenem okolo tražiti svoje ime. Na pola puta skontam da su sve oči uperene u mene i osjećam se kao plijen okružen grabežljivcima. Brže bolje, pođem do K&Ž i kažem Željku da pođe tražiti naš transfer. Kaže se da ženama nije “pametno” ići samima u Maroko baš zbog ovakvih situacija. Bulje u žene, smješkaju se i znaju dobacivati svašta. Pošto smo mi bile sa Željkom, doživjele smo samo besramno buljenje, ali ful neugodno.

Stižemo u smještaj, ostavljamo prtljagu i idemo u prvi kafić popiti kavu i pojesti nešto. Kava im je odlična, a pizza savršena. Ok, ovo će biti naš jutarnji kafić za balkansko ritualno ispijanje kave. Prvi dan, pa riješili kavu. Ne može bolje.

Dva dana šetamo unutar i okolo Medine, promatramo i hvatamo vibru lokalaca. Najdinamičnije i najzanimljivije za doživjeti je njihov stil života, izgubiti se u “souk”-ovima, njihovim malim pjacama. Za izgubiti se nikakav problem, a ljudi to iskoriste pa te onda vrbuju da kupiš nešto u njihovom malom shopu. Ako nećeš ništa, reći će ti krivi smjer ili da je nešto zatvoreno. Posjećujemo Muzej fotografije, koji pokazuje fotografije snimljene u Maroku u periodu od 1879-1960. i pijemo kavu u njihovom rooftop baru s predivnim pogledom na grad.

Pošli smo u agenciju dogovoriti neke ture koje su nam se činile zanimljivima pa smo odabrali gradsku turu, dnevnu turu po Berber selima i “camel ride”. Gradsku turu je vodio Hamid, simpatični lik podrijetlom iz pustinje. Dočekao nas je u odijelu, falio mu je samo još šešir da izgleda kao Al Capone. Vodio nas je u Bahia palaču I Saadia tombs. Bahia (bahia – u doslovnom prijevodu prelijepa, sjajna) palača i njeni vrtovi su remek-djelo marokanske arhitekture iz 19 st. i jedan od glavnih spomenika kulturne baštine, predivno ukrašena mramorom i rezbarenom cedrovinom. Saadia grobovi su grobnica dinastije Saadia. U mauzoleju su grobovi šest članova te dinastije dok se u vrtovima nalaze grobovi vojnika.

Nakon posjete tim zdanjima, Hamid nas vodi na Jemaa el-Fnaa, glavni trg i pjacu u Medini. Ukratko, to je teški kazin. Od mračnih gužvovitih “souk”-ova, motora koji prolaze centimetar od tebe (doslovno), prodavača šlapica, keramike, maslina, mente, šarolikih začina, tepiha do zmija koje šetaju gdje ih je volja i majmunčića koji su nažalost vezani za lanac. Ako primjete da fotografiraš, kao što sam ja, doslovno će baciti zmiju na nekog, u ovom slučaju Željka, kojemu je valjda jedina želja bila da mu se takvo što ne dogodi. Naravno, rješenje se pronađe u naplaćivanju fotografiranja. Ne vole slikavanje; ili ti naplate ili se ljute kao jedan koji me verbalno napao na arapskom, a njega čak nisam ni slikavala ili ih pitaš, pa se onda žele s tobom slikati ,naravno uz naplatu. Nisu nas previše peglali da kupujemo bilo što jer smo bili u pratnji nekog “njihovog”.

Cjenkanje im je u tradiciji, pa to i očekuju. Oni zapravo vode težak život i jedva sastavljaju kraj s krajem u tim svojim izlozima, plaćaju najam i porez, pa ni ne zarade puno. Kad smo to shvatili, nismo previše smanjivali cijenu iako znaju ponudit tri puta veću cijenu nego što je, ali sve sa smješkom -  mučki provokatori. Simpatični su i kad te žele zafrknuti.

Posjetili smo i muzej Marrakecha, klasično zdanje islamske arhitekture uređeno mramorom i rezbarenim drvom u kojem se u sredini centralne prostorije nalaze male fontane, tako da je dovoljno samo sjesti i uživati. Jardin Majorelle (osnovao ga je francuski umjetnik Jacques Majorelle) je prelijep botanički vrt s art nouveau vilom u sredini. To je bilo prebivalište samog umjetnika dok ga 1890. nisu kupili i restaurirali modni dizajneri Yves Saint-Laurent I Pierre Bergé te otvorili za javnost. Unutar kompleksa se također nalazi muzej Berbera i Yves Saint- Laurent muzej s Haute couture modom.

Zadnja dva dana ostavili smo za izlet u berberska sela i deve. Berberi su zapravo staro, praarapsko stanovništvo sjeverne Afrike i starija populacija danas još uvijek živi kao nekada. Naš vodič je podrijetlom Berber pa nam je ispričao kako njegovi roditelji još uvijek žive u planini u tipičnoj kući, koja nije zatvorenog tipa. To je otvoreni kompleks u kojem je kuhinja na otvorenom, rade svoj kruh, u štali se koprcaju kokoši i golubovi, spavaća i dnevna soba su zatvorene (ali bez ikakvog grijanja) i ponosno su nam pokazali kako imaju hammam, jer ga rijetko tko ima. Hammam zapravo znači orijentalna kupka, za čišćenje tijela i duše. Postoje velika takva kupališta po gradu, ali u ovom berber slučaju, to je značilo da imaju dva kvadrata kupaone za pranje. Ponuđeni smo I “Berber viskijem”, iznenađeni kako to nude alkohol pošto ga je rijetkost i u gradu naći. Kao što rekoh, simpatični I dragi ljudi - tako u šali nazivaju svoj čaj od mente. Čaj od mente im je super, ali meni je bio još bolji svježe ocijeđen sok od naranče. To nije pola naranče, a pola vode, to je velika puna čaša vitamina.

E da, ono što je svima smiješno i svi su mi prije putovanja poručili da se pazim, je da me ne prodaju za deve. To je stvarno. Jedan je u “souk”-u doslovno i ozbiljno pitao Željka koliko bi on htio deva za mene. S tim nema zafrkancije, oni pitaju i ako se potvrdi, to je to. Inače, znaju za Hrvatsku, Modrića, Rakitića i ostalu ekipu, navijali su za nas na svjetskom prvenstvu i svi su oduševljeni našom predsjednicom za koju bi kako su rekli dali 1000 i više deva.
Jahanje deva nam je bilo predivno iskustvo, tako su slatke i blesave. Kad se sjedneš na njih, prvo se dižu guzom pa imaš osjećaj da ćeš isti tren pasti s njih. Išli smo u đir među palmama u vrijeme zalaska. Filmska scena. Čak smo se i natjecali s nekim Španjolcima tko će biti prvi. Ne moram govoriti kako su naše deve bile bolje, unatoč konstantnim problemima s crijevima i ispuštanjem plinova. Možda im je to bilo previše uzbuđenja.

Još bih spomenula kako se vjerojatno više neću žaliti na naš naporni promet u Gradu. Ovdje rijetko gdje ima ocrtana traka, auti i milijun motora se nađu u sredini raskrižja pa se izbjegavaju, uz, naravno, razne kočije s konjima. S druge strane, pješaci ne prate svjetlo na semaforu pa vozači voze kroz njih. Sve se to odvija uz veliku brzinu, bez ikakve nervoze i trubljenja.

Došao je i dan rastanka s Marokom, predivnom zemljom punom dragih i dobroćudnih ljudi, koja je više od mramora i finih začina. Slijećemo u kišni Lisabon i čekamo rent-a-car. Nadobudno smo rezervirali SUV zbog raznih izleta van Lisabona pošto imamo samo četiri dana. Sve su nam lađe potonule kad smo skontali da je centar Lisabona prepun malih, uskih i brežuljkastih uličica. Uspjeli smo izmanevrirati Bairro Alto (strogi centar Lisabona) i napokon doći u apartman.

U Lisabonu smo posjetili najveći oceanarij u Europi, koji nas je oduševio. Pingvini, morski psi, raže, meduze i neka besmislena ružna plosnata riba, koja me prepala par puta jer mi se pojavila iza leđa. Svidjelo mi se i što svako malo imaju neki natpis za osvješćivanje ljudi o očuvanju oceana. Izlete smo napravili u Sintru i Belem, dva predivna mjesta. Sintra sa svojim prekrasnim dvorcima i finom “ginjom”. “Ginja” je slatki liker od trešnje, koji se servira u čokoladnoj kupici, tako da srkneš liker i pojedeš čokoladu. Dobra kombinacija.

Monumentalni samostan i crkva sv. Jeronima te glavna atrakcija Belem toranj su nešto predivno. S razlogom su na Unesco-ovoj listi jer su nas oba zdanja ostavila bez daha.
Navečer, Bairro Alto vrvi ljudima, muzikom i tapasima. Rijetko gdje se nađe sami kafić, a da ne uključuje bar nešto za prigristi, tapase ili slastice. Probali smo čuvenu portugalsku slasticu “Pastel de nata”, kremasti tart od jaja prekriven cimetom. Za prste polizati.

Nisi bio u Lisabonu ako ne osjetiš vibru nekog tapas bara pa smo i mi pošli u Tapas bar 52, gdje smo probali razne njihove tapase, vino i pivu. Sve vam je jasno kad kažem da smo se i druge večeri vratili. Muzika trešti, ljudi grickaju i pijuckaju vino verde, kud ćeš bolje?! Ne vole se buditi rano, sve butige/kafići/restorani se otvaraju najranije u 10 ujutro, a neka se mjesta otvore i u 18 sati. Laganini.

Kada bih birala, definitivno bi se ponovno vratila u Maroko jer me oduševio svojom kulturom i ljudima koji su unatoč svemu lošem, ostali solidarni i otvorenog srca.






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija