Grad je pun butika talijanske mode, slastičarnica i restorana, a najveća znamenitost je katedrala Duomo u samom centru grada. Danju se lijepo žičarom popeti u gradić Brunate iz kojeg se pruža predivan pogled na cijeli Como i jezero ili prošetati uz samo jezero.

Noću se grad pretvara u pravu bajku i šetati noću centrom grada čini se nestvarnim budući su na svim fasadama zgrada projekcije koje stvaraju ugodjaj Božične čarolije. I u Comu imaju adventske kućice, ali potpuno uklopljenje u cijeli ambijent i pričaju svoju priču. Pomislila sam kako bi bilo predivno da za vrijeme adventa i mi nešto slično napravimo jer bi Grad bio puno ljepša pozornica za stvaranje takvog ugođaja.

Hrana je u svim restoranima bila odlična, a vino kuće se može naručiti bez bojazni da će biti loše kvalitete. Tu im ne konkuriramo.

Ono što u Comu ne funkcionira je taksi. U sedam dana boravka tamo, samo jednom mi je taksi došao, doduše ne nakon četiri minute, koliko je operater rekao, nego nakon točno trideset minuta. 1 500 metara, 10€. Tamo je naime potpuno normalno da naručeni taksi ne dođe uopće ili da toliko zakasni jer je u međuvremenu pokupio drugu mušteriju.

Smeće se u Comu se odlaže na pločnik pa je prizor pločnika prepunih vrećama smeća koje čekaju odvoz najnormalniji prizor noću.

Voda nije za piće, a toliko je loše kvalitete da je teško i kosu oprati njom. Ne znam žale li se lokalci na vodu i taksi, ali naši sugrađani bi se nakon takvog iskustva odmah trebali prestati žaliti.

Obzirom da je Como na samoj granici sa Švicarskom, vlakom smo se uputili u Lugano, turistički gradić. Iako samo 30-ak km udaljen od Coma, Švicarska se osjeća pri samom izlasku iz vlaka na mjestu gdje se pruža pogled na cijeli grad i jezero. Uličice su toliko lijepo uređene i popločane da je teško ne zastati na svakom koraku. Grad je pun restorana, butiga ekskluzivnom robom i satovima, prodavaonica sira i čokolade pa je nemoguće ne ući i ponijeti nešto sa sobom. Idealno mjesto za osjetiti pravi duh Švicarske.