PUT OKO SVIJETA
22.04.2017 u 08:56

PUTOPIS Tamare Luković: 10 dana, 8 zemalja, 11 gradova - ljepota i raznolikost našeg divnog svijeta

Nakon Poljske, Litve, Latvije i Estonije na pola putovanja rastajem se s Tallinnom, mojom baltičkom ljepoticom i ukrcavam se na trajekt za Finsku i Helsinki pa dalje za Stockholm u Švedskoj, Oslo u Norveškoj i za kraj Kopenhagen u Danskoj. U deset dana posjetila sam 8 zemalja i 11 gradova, autobusom prešla 5.500 kilometara te 120 kilometara pješke. Vratila sam se doma umorna, ali sretna jer sam se podsjetila na svu ljepotu i raznolikost ovog našeg divnog svijeta.

Napisala: Tamara Luković


komentara  0

Helsinki je glavni grad zemlje jezera i šuma, a nalazi se nasuprot Tallinu s druge strane Finskog zaljeva, trajektom više od 2 sata. Podatak da Finska ima 190.000 tisuća jezera i 180.000 tisuća otoka, govori o vrlo specifičnoj prirodi i razvedenoj obali, koju uočavate već kod dolaska u luku Helsinki, za koju kažu da je jedna od najljepših luka Europe. Prolazimo pored mnogih otoka i hridi, a jedan od njih je Suomenlinna, nekad utvrda, danas turistička atrakcija pod zaštitom UNESCO-a. S palube gledam impozantne građevine Helsinkija, a jedan od zaštitnih znakova tog grada je i helsinški kotač.

Na Trgu Senata, ujedno i glavnom trgu, smještena je zgrada Vlade, univerzitet, Luteranska katedrala, kip ruskog cara Aleksandra II, koji je nosio titulu Finskog vojvode. Trg je ispunjen stotinama turista, prolaznika i mladosti koja odmara na stubištu, a neposredno uz trg je zaustavni trak za turističke autobuse.

Nakon kratke šetnje gradom, shvaćam jasnu mrežu ulica građenu funkcionalnim stilom gradnje, a to je upravo ono što daje osjećaj prostora u kojem se lako snaći i bez karte, kompasa i GPS-a. Jednostavnost i humanost osjeća se u dizajnu, arkitekturi i urbanizmu ovog prelijepog grada.

Prolazimo pored željezničkog kolodvora, jedne od značajnijih građevina,a trenutak odmora provodimo u Kamppi kapeli. To je crkva eliptičnog oblika, izgrađena od drva, interesantnog dizajna, naravno finskog, s vjerskim knjigama iz cijelog svijeta. Na putovanjima sam vidjela brojne crkve i katredrale, svetišta mnogih religija, ali ova je kapelica po jednostavnosti svojih oblika i uređenju te duhovnosti kojom zrači najupečatljivija. Dojmila me je više od znamenite crkve u stijeni Temppeliaukio, izgrađene 1969. koja je  zbog svoje akustike ujedno i savršen koncertni prostor.

Nakon odmora u kapelici razdvajam se od grupe. Svatko ide svojim putem provesti nezaboravni dan u Helsinkiju. Ručak sam odlučila zamijeniti kolačem i kavom u otmjenoj slastičarni Karl Fazer Cafe, kultnoj slastičarni vrhunskih čokoladnih delicija.

Naša ruta istraživanja grada počela je u Design Districtu, prepunom odličnih dućana. Svoje estetske potrebe zadovoljila sam u Ittala storu, jednom od kultnih mjesta dizajna, koji predstavlja Finsku. Nakon duže šetnje stižemo do Market Squera (Stare tržnice), jer tržnice su mjesto na kojem najbolje možete osjetiti kulturu jednog grada. Tu je mnoštvo malih restorana i barova, gdje se dobro jede i pije, ali i skupo plaća. Na tržnici se može kupiti sve od mesa losa, medvjeda, lososa pa do raznih domaćih proizvoda. Tu smo upoznali toplo srce Helsinkija.

Sa sunčane palube novog trajekta rastajem se od Helsinkija. Gledam ga kao na dlanu, u nadi i želji da se družimo ponovo, malo duže. Plovim Baltičkim morem prema Stockholmu. Zadnjih 15-ak godina moj život je vezan za Mljet pa tako i za trajekte, nevere, morske milje, i putovanja s kopna na otok i obrnuto. Upravo zato me iznenadio ogromni trajekt s brojnim sadržajima, koji sam doživjela kao još jedan grad na pučini.

Trajekti Viking line imaju desetak katova preko kojih vas vode inox liftovi i stubišta. Na njima je živo, a zabava zagarantirana. Kockarnice, disco-clubovi, glazba uživo, barovi, restorani, dućani, parfumerije tijekom noćne plovidbe prema Švedskoj bili su puno bolji izbor od klaustofobične kabine u potpalublju.

Odustala sam od tražanja kabine broj 2052. i provela nekoliko sati u najboljem shoppingu svog života u outlet dućanu finskog i švedskog dizajna po nevjerojatno niskim cijenama. Tu nema prodavačice, sami birate, isprobavate, a sve plaćate pri izlasku s tog dijela palube. Raj za žene. Nakon pronalaska kabine i kratkog odmora uz čašu roze vina od 5 eura, zabavljala sam se dugo u noć uz mađioničarski show, karaoke i disco-Hrvate.

Jutro je na brodu živo uz bogati švedski stol s doručkom. Iz foajea promatram obalu s udaljenosti od 50 metara. Zaljevi, kanali, susreti s drugim brodovima. Sve to daje mi osjećaj sigurnosti jer znam da sam u Švedskoj, zemlji koja je sinonim za LAGOM filozofiju života, gdje je važna ravnoteža, gdje se cijeni “zlatna sredina” i umjerenost. LAGOM opisuje veličinu švedskih domova, označava ravnotežu kojoj bismo svi trebali težiti, ne odričući se onog što volimo, ali ne nanoseći štetu planetu na kojem živimo. U ovoj zemlji elitizam nije korektan, nema tolerancije za veliki ego i zvijezdani život. Već znam da na prvu ljubim Švedsku i Stockholm, “veliku Veneciju” u Skandinaviji.

Jedan dan je kao ko nijedan, nedostatan za upoznavanje takvog grada, ali dobro pripremljene, moja suputnica i ja, iskoristile smo ga u joggiranju. Odlučile smo se udaljiti iz grupe te trčimo prema najposjećenijem muzeju Skandinavije, koji je otvoren 1990.

Obišle smo i Muzej VASA o brodu iz 17. stoljeća i njegovom prvom isplovljavanju 1628. te potonuću. Ovo svjetsko čudo treba obići, vidjeti, doživjeti i razmišljati o njemu. Navečer umorni sjedamo u autobus i putujemo prema jednom od 97.500 jezera koliko ih je u Švedskoj.

Kamp First Skutbergat prepun je malih kućica s trijemovimai terasama, pored jezera. Odiše posebnom jutarnjom ljepotom krajolika, kojom dominira prostrano jezero, a vjeverice pripitomljene prolaze pored ljudi.

Slijedi Norveška, najsjevernija naseljena zemlja Europe, zemlja vikinga, nafte i plina, zemlja najvećeg standarda u Europi. Ispred Osla na benzinskoj pumpi jedem odličan hot-dog po nevjerovatnoj cijeni od 20 kruna ili kuna još uvijek uvjerena da me prati neka luda financijska sreća u ovim zemljama s kojima su me plašili zbog visokih cijena. Ulazimo u Oslo, ostajem u čudu. Ovo je grad nevjerovatne moderne arhitekture s desetinama dizalica u samom središtu grada, koje rade ili dovršavaju blokove nebodera i zgrada. Izgleda mi kao grad budućnosti, koji treba posjećivati svakih nekoliko mjeseci s obzirom kako mu se vizure brzo mjenjaju.

Oslo je prostran, velik, moćan, miran, spada u najrazvijenije gradove svijeta s najvišom kvalitetom života. Moja pernata zimska jakna je bila mokra od kiše i obilaska grada. Nakon zakašnjele odluke da ipak kupim kišobran od 80 kuna u jednom od najskupljih gradova Europe, vrijeme je bilo da osušim jaknu, napunim mobitel i malo se utoplim. Sve sam to napravila ni više ni manje, nego u Nacionalnoj operi, po meni najdojmljivijoj građevini Osla, koja simbolizira fjord od bijelog mramora ili ledenjak, a prva je opera na svijetu po kojoj posjetioci mogu šeteti po krovu i promatrati grad.  Doživljaj grada s krova ove zgrade je jedinstven, pa sam napravila više đireva po krovu, želeći što dulje gledati te prizore.

Od znamenitosti koje treba istaknuti su i današnja vijećnica u kojoj se dodjeljuje Nobelava nagrada za mir, Kraljevska palača, Muzej Edvarda Muncha kojeg nisam stigla posjetiti, radi razgledavanja starog ribarskog gradića Drobaka i priče o Djedu Božićnjaku.
Za kraj o Norveškoj...

Ekonomskim stručnjacima, libertarijancima, norveška ekonomija je primjer miješane ekonomije napredne kapitalističko-socijalne države, slobodnog tržišta i većinskog udjela države u ključnim sektorima kao što je nafta. Da li da ih napadnemo ili pošaljemo naše menadžere u službenim vozilima i Brioni odijelim?  Svašta mi pada na pamet. To je od nespavanaja!?

Kilometri su iza nas, zadnja etapa puta od Norveške prema Švedskoj, zaustavljanje u Malmu, kojeg u jutarnjim satima markiram i kojeg sam prespavala, prelazak preko Oresund mosta dugog  16 kilometara, koji spaja Švedsku i Dansku. U zoru sam popila prvu i do sad najskuplju kavu na željezničkom kolodvoru Starbacksu u Kopenhagenu.

Već umorna od puta, gradova, znamenitosti, muzeja, trgova, cesta, autoputeva, osjećam se pomalo izgubljeno i pospano. Ono što mi je nakon par sati šetnji i buđenjem Kopenhagen dao, ne mogu usporediti s niti jednim od ovih gradova na putovanju od 5.500 kilometara.

Grad se budi, budim se i ja. Skupa kava iz Starbaksa otvara sva moja čula. Vidim restorane i ugodne terase na kanalima, šarene fasade obasjane suncem, bicikle, turiste, nasmijana i dobroćudna lica, šetače, odlične dućane... Nezaobilazna Christiania gdje se ekipe odmaraju uz joint na obali jezera. Vidim kraljevsku gardu, Malu sirenu, otmjene kvartove, sunce i brodove. Kopenhagen je ljubav na prvi pogled, grad sretnih ljudi i sretan grad  po mjeri čovjeka. Grad je to slobode koja se osjeća na svim njegovim ulicama. Kopengahen je more u meni i konačni odgovor ovog putovanja. 23 kilometra prijeđena tog sunčanog dana u Kopenhagenu bila su šlag na torti putovanja Baltikom i Skandinavijom.

Sjedam u autobus premorena, ali sretna jer sam stanovnik ovog divnog svijeta.






KOMENTARI / Komentiraj
   
Članak još nema komentara. Napišite svoje mišljenje!




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne






Mali oglasi

PREDAJTE OGLAS   SVI OGLASI





Komentari


Kolumne






 

dubrovniktv.net


infocentar


durote


facebook  twitter  YouTube  YouTube
  
       

/ Registracija